1Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
1J'avais fait un pacte avec mes yeux, Et je n'aurais pas arrêté mes regards sur une vierge.
2A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
2Quelle part Dieu m'eût-il réservée d'en haut? Quel héritage le Tout-Puissant m'eût-il envoyé des cieux?
3TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
3La ruine n'est-elle pas pour le méchant, Et le malheur pour ceux qui commettent l'iniquité?
4Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
4Dieu n'a-t-il pas connu mes voies? N'a-t-il pas compté tous mes pas?
5Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
5Si j'ai marché dans le mensonge, Si mon pied a couru vers la fraude,
6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
6Que Dieu me pèse dans des balances justes, Et il reconnaîtra mon intégrité!
7Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
7Si mon pas s'est détourné du droit chemin, Si mon coeur a suivi mes yeux, Si quelque souillure s'est attachée à mes mains,
8neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
8Que je sème et qu'un autre moissonne, Et que mes rejetons soient déracinés!
9Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
9Si mon coeur a été séduit par une femme, Si j'ai fait le guet à la porte de mon prochain,
10neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
10Que ma femme tourne la meule pour un autre, Et que d'autres la déshonorent!
11Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
11Car c'est un crime, Un forfait que punissent les juges;
12užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
12C'est un feu qui dévore jusqu'à la ruine, Et qui aurait détruit toute ma richesse.
13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
13Si j'ai méprisé le droit de mon serviteur ou de ma servante Lorsqu'ils étaient en contestation avec moi,
14što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
14Qu'ai-je à faire, quand Dieu se lève? Qu'ai-je à répondre, quand il châtie?
15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
15Celui qui m'a créé dans le ventre de ma mère ne l'a-t-il pas créé? Le même Dieu ne nous a-t-il pas formés dans le sein maternel?
16Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
16Si j'ai refusé aux pauvres ce qu'ils demandaient, Si j'ai fait languir les yeux de la veuve,
17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
17Si j'ai mangé seul mon pain, Sans que l'orphelin en ait eu sa part,
18TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
18Moi qui l'ai dès ma jeunesse élevé comme un père, Moi qui dès ma naissance ai soutenu la veuve;
19Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
19Si j'ai vu le malheureux manquer de vêtements, L'indigent n'avoir point de couverture,
20a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
20Sans que ses reins m'aient béni, Sans qu'il ait été réchauffé par la toison de mes agneaux;
21Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
21Si j'ai levé la main contre l'orphelin, Parce que je me sentais un appui dans les juges;
22nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
22Que mon épaule se détache de sa jointure, Que mon bras tombe et qu'il se brise!
23Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
23Car les châtiments de Dieu m'épouvantent, Et je ne puis rien devant sa majesté.
24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
24Si j'ai mis dans l'or ma confiance, Si j'ai dit à l'or: Tu es mon espoir;
25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
25Si je me suis réjoui de la grandeur de mes biens, De la quantité des richesses que j'avais acquises;
26Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
26Si j'ai regardé le soleil quand il brillait, La lune quand elle s'avançait majestueuse,
27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
27Et si mon coeur s'est laissé séduire en secret, Si ma main s'est portée sur ma bouche;
28Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
28C'est encore un crime que doivent punir les juges, Et j'aurais renié le Dieu d'en haut!
29Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
29Si j'ai été joyeux du malheur de mon ennemi, Si j'ai sauté d'allégresse quand les revers l'ont atteint,
30ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
30Moi qui n'ai pas permis à ma langue de pécher, De demander sa mort avec imprécation;
31Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
31Si les gens de ma tente ne disaient pas: Où est celui qui n'a pas été rassasié de sa viande?
32Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
32Si l'étranger passait la nuit dehors, Si je n'ouvrais pas ma porte au voyageur;
33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
33Si, comme les hommes, j'ai caché mes transgressions, Et renfermé mes iniquités dans mon sein,
34jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
34Parce que j'avais peur de la multitude, Parce que je craignais le mépris des familles, Me tenant à l'écart et n'osant franchir ma porte...
35O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
35Oh! qui me fera trouver quelqu'un qui m'écoute? Voilà ma défense toute signée: Que le Tout-Puissant me réponde! Qui me donnera la plainte écrite par mon adversaire?
36i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
36Je porterai son écrit sur mon épaule, Je l'attacherai sur mon front comme une couronne;
37Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."
37Je lui rendrai compte de tous mes pas, Je m'approcherai de lui comme un prince.
38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
38Si ma terre crie contre moi, Et que ses sillons versent des larmes;
39ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
39Si j'en ai mangé le produit sans l'avoir payée, Et que j'aie attristé l'âme de ses anciens maîtres;
40[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
40Qu'il y croisse des épines au lieu de froment, Et de l'ivraie au lieu d'orge! Fin des paroles de Job.