¹Job progovori i reče:

¹¶ Ano ra ko Hopa; i mea ia,

²"Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.

²Ata whakarongo mai ki taku kupu, a hei tenei he kupu whakamarie mai ma koutou.

³Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

³Tukua ahau, a ka korero hoki ahau; a ka mutu aku korero, haere tonu ta koutou tawai.

⁴Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?

⁴Ahau nei, ki te tangata koia taku amuamu? A he aha ahau te manawanui ai?

⁵Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta;

⁵Titiro mai ki ahau, miharo ai; kopania atu te ringa ki te mangai.

⁶pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.

⁶Mahara kau ahau, ka wehi, mau pu te wehi o oku kikokiko.

⁷Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?

⁷¶ He aha te hunga kino i ora ai, i koroheke ai, ae, i marohirohi ai to ratou kaha?

⁸Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.

⁸Pumau tonu o ratou uri ki to ratou taha ki to ratou aroaro, a ko a ratou whanau kei ta ratou tirohanga atu.

⁹Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.

⁹O ratou whare kei runga i te rangimarie, kahore he wehi, kahore hoki a te Atua patu ki a ratou.

¹⁰Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.

¹⁰E kaha ana tana puru ki te ekeeke, kahore hoki e he; ka whanau tana kau, kahore hoki he whakatahe.

¹¹K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.

¹¹E tukua mai ana e ratou a ratou kohungahunga ano he kahui hipi, e pekepeke ana a ratou tamariki.

¹²Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.

¹²He hunga hapai ratou i te timipera, i te hapa, e koa ana ki te tangi o te okana.

¹³Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.

¹³O ratou ra pau tonu i runga i te ahuareka, kitea rawatia ake kua heke ki te po.

¹⁴A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!

¹⁴Koia ratou i mea ai ki te Atua, Mawehe atu i a matou; kahore hoki o matou hiahia kia matau ki ou ara.

¹⁵TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

¹⁵He aha ra te Runga Rawa e mahi ai matou ki a ia? He aha hoki te rawa ki a matou ki te inoi ki a ia?

¹⁶Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?

¹⁶Nana, kahore he pai mo ratou i o ratou ringa ake: matara atu i ahau te whakaaro o te hunga kino.

¹⁷Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

¹⁷¶ Pehea te maha o nga matenga o te rama a te hunga kino? O nga panga mai ano hoki o to ratou aitua ki a ratou? O te tuwhanga mai a te Atua i nga mamae i a ia e riri ana?

¹⁸Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?

¹⁸E rite ai ratou ki te kakau witi i mua i te hau, ki te papapa e kahakina atu ana e te paroro?

¹⁹Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!

¹⁹E mea ana koutou, E rongoatia ana e te Atua tona kino hei mea mo ana tamariki. Mana e utu tera ki a ia tonu, kia mohio ai ia.

²⁰Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!

²⁰Tukua kia kite ona ake kanohi i tona hunanga, a tukua ia kia inu i te riri o te Kaha Rawa.

²¹TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci?

²¹He aha hoki tana manako ki tona whare i muri i a ia? ka poroa hoki ona marama i waenga?

²²Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?

²²E whakaako ianei tetahi i te Atua ki te matauranga? Ko te kaiwhakawa hoki ia mo te hunga whakakake.

²³Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,

²³Tenei tangata, mate iho ia, pakari rawa ano hoki ona kaha, ata takoto ana ana mea katoa, kahore hoki he raruraru.

²⁴bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.

²⁴Ki tonu ona u i te waiu, a e makuku ana ona wheua i te hinu.

²⁵A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.

²⁵Mate iho hoki tera tangata, kawa tonu tona wairua, kahore hoki he pai hei kai mana.

²⁶Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.

²⁶Ka takoto ngatahi raua ki te puehu, a ko te iro hei hipoki mo raua.

²⁷O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.

²⁷¶ Nana, e mohio ana ahau ki o koutou whakaaro, ki ta koutou ngarahu nanakia ano hoki moku.

²⁸Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?'

²⁸E ki ana hoki koutou, Kei hea te whare o te rangatira? Kei hea hoki te teneti i noho ai te hunga kino?

²⁹Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:

²⁹Kahore ianei koutou i ui ki te hunga e haere atu ana i te ara? Kahore ranei koutou i mohio ki a ratou tohu?

³⁰'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

³⁰Kei te rongoa nei hoki te tangata kono mo te ra o te whakangaro; ka whakaputaina ratou i te ra o te riri.

³¹Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio?

³¹Ko wai e whakaatu i tona ara ki tona aroaro? Ko wai hoki hei hoatu i te utu mo tana mahi ki a ia?

³²A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.

³²Heoi ka kawea ia ki te urupa; kei te puranga he wahi mona.

³³Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.

³³Ka reka ki a ia nga pokuru o te awaawa, ka whai mai ano hoki nga tangata katoa i a ia; e kore nei hoki e taea te tatau te hunga i mua i a ia.

³⁴O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

³⁴He pehea ra ta koutou whakamarie tinihanga i ahau, e toe na hoki te he i roto i a koutou kupu e whakahoki mai na?