¹I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.

¹Ni nuaia ka muh gilou a oma, mite tungah a gik hi:

²Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

²Mi Pathianin hausakna leh neihzohna leh, zahna a piaka, huchi-a a deihpeuha a kha adia bangmah taksap nei het lou-a, a hihhanga huaia ne dinga Pathianin thilhihtheihna a piak louha, mikhualin a nek jawkna: hiai bangmah lou ahi a, gilou natna ahi.

³I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;

³Mihingin ta za khat suang henla, kum tampi damin a kumte nite tampi pha leh, a kha lah hoihin dim kei ngalin, kivuina neikei ngal leh; amah dingin a hun lou-a pian a hoihjaw ka chi ahi:

⁴jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;

⁴Bangmahlou ah lah a hong hi-a, khomial ah a pai manga, huaia min khomialin a khuh hi;

⁵sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

⁵Huailouin ni a mu keia theih leng a theikei; hiaiin a dang sangin a khawlna a neia:

⁶Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

⁶A hi, kum sang khat gen tuan dam mahleh, hoih nuam a sak pih tuan kei: bang teng mun khat ah a pai kei umaw?

⁷Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

⁷Mihing sepgimna tengteng a kam ading ahi a, himahleh a gilkialna a dim tuan kei.

⁸Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

⁸Mi hai sangin mipilin bang phatuamna a nei aleh? Ahihkeileh, mihing maa omdan thei, mi gentheiin bang a neia?

⁹Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

⁹Lunggulhna tamvak sangin mitte muh a hoihjaw hi: hiai leng bangmahlou leh huih nungdelh ahi.

¹⁰Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.

¹⁰A naomkhinsa bangpeuh, sawtpi-a huai a min piaksa ahi, huan mihing ahi chih theih ahi: amah sanga hatjaw amah toh leng a kisual theikei ding hi.

¹¹Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?

¹¹Thil tampi bangmahlou pungsak a om ding chih theiin, mihing bang a hoih tuana?A damsung bangmahlou limliap banga a sukbei tengteng, a damsangin mihing adinga hoih kuan a thei aleh? Ni nuaiah amah nungin bang a om dia chih kuan mihing a hilh theia ahia?

¹²Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?

¹²A damsung bangmahlou limliap banga a sukbei tengteng, a damsangin mihing adinga hoih kuan a thei aleh? Ni nuaiah amah nungin bang a om dia chih kuan mihing a hilh theia ahia?