¹Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju.

¹V tretjem letu Cira, kralja v Perziji, je bila beseda razodeta Danielu, čigar ime je bilo Beltsazar; in beseda je resnica in govori o veliki stiski. In umel je besedo in je dobil razumnost o prikazni.

²U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice:

²V tistih tednih sem jaz Daniel žaloval tri cele tedne.

³nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice.

³Dobrih jedi nisem užival, tudi meso in vino ni prišlo v usta moja, tudi se nisem nič mazilil, dokler se niso dopolnili trije celi tedni.

⁴Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;

⁴In štiriindvajseti dan prvega meseca sem bil na bregu velike reke, ki je Hidekel.

⁵podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

⁵In povzdignem oči in vidim, glej, moža oblečenega v platno, čigar ledje je bilo opasano s čistim zlatom iz Ufaza,

⁶tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva.

⁶in telo njegovo je bilo kakor hrizolit in obraz se mu je svetil kakor blisk, in oči njegove kakor plamenice goreče, roke pa in noge njegove kakor lice svetlega brona, in glas besed njegovih kakor glas množice.

⁷Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.

⁷In jaz, Daniel, sem videl to prikazen sam, možje pa, ki so bili z menoj, je niso videli, toda prevzel jih je velik strah, da so zbežali ter se skrili.

⁸Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

⁸In ostal sem sam in videl to veliko prikazen; in moči ni ostalo v meni in barva v licu se mi je izpremenila, da je bilo spačeno, in nič moči nisem imel.

⁹Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.

⁹Vendar sem slišal besed njegovih glas, in ko zaslišim glas njegovih besed, padem omamljen na obraz, z obrazom na tla.

¹⁰I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.

¹⁰In glej, roka se me dotakne in mi pomore na omahujoča kolena moja in roke moje.

¹¹On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući.

¹¹In mi reče: Daniel, mož dragi in ljubljeni! umej besede, ki ti jih govorim, in stoj na svojem mestu; kajti k tebi sem poslan sedaj. In ko mi je izgovoril to besedo, vstanem, tresoč se.

¹²I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi.

¹²Tedaj mi veli: Ne boj se, Daniel! zakaj od prvega dne, ko si namenil srce svoje, da dobiš razumnost in da se ponižaš pred Bogom svojim, so bile uslišane besede tvoje; in jaz sem prišel zaradi besed tvojih.

¹³Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,

¹³Ali stal mi je nasproti knez kraljestva perzijskega edenindvajset dni, in glej, Mihael, eden prvih knezov, mi je prišel na pomoč, in zmagal sem tam pri kraljih perzijskih.

¹⁴a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane."

¹⁴In prišel sem, da ti dodelim uma za to, kar se bo godilo ljudstvu tvojemu poslednje dni; kajti prikazen velja še za mnoge dni.

¹⁵Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi.

¹⁵In ko mi je govoril s temi besedami, sem pobesil lice k zemlji in sem onemel.

¹⁶I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah.

¹⁶In glej, nekdo, podoben sinom človeškim, se dotakne ustnic mojih; tedaj odprem usta in govorim in rečem tistemu, ki je stal pred menoj: Gospod moj, zavoljo te prikazni so me prevzele bolečine in nič moči mi ni ostalo.

¹⁷I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?"

¹⁷Kajti kako more tega mojega gospoda hlapec govoriti s tem mojim gospodom? In odsedaj ni nič več moči v meni in sape mi ni ostalo.

¹⁸Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi.

¹⁸Tedaj se me zopet dotakne nekdo, ki je bil videti kakor človek, in me pokrepča.

¹⁹On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!"

¹⁹In veli: Ne boj se, mož dragi in ljubljeni! mir tebi, bodi močan, bodi, pravim, močan! In ko mi je govoril, sem bil pokrepčan in sem dejal: Govóri, gospod moj, kajti pokrepčal si me.

²⁰Tada će on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke.

²⁰Tedaj mi reče: Veš li, zakaj sem prišel k tebi? In sedaj se vrnem, da se bom bojeval s knezom Perzije; a brž ko izidem, pride knez grškega kraljestva.Vendar ti hočem povedati, kaj je zapisano v knjigi resnice. In ni nikogar, ki bi mi bil na strani zoper one razen Mihaela, kneza vašega.

²¹Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,

²¹Vendar ti hočem povedati, kaj je zapisano v knjigi resnice. In ni nikogar, ki bi mi bil na strani zoper one razen Mihaela, kneza vašega.