¹Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."

¹In GOSPOD mi je rekel: Vzemi si veliko ploščo in nanjo napiši z razločnimi črkami: Maher-šalal-haš-baz [T. j. Plen hiti, rop pride v kratkem.].

²Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.

²In vzel sem si zvesti priči: Urija, duhovnika, in Zeharija, sina Jeberekijevega.

³Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,

³In približal sem se prorokinji, in je spočela in rodila sina. Tedaj mi je rekel GOSPOD: Imenuj ga Maher-šalal-haš-baz.

⁴jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."

⁴Zakaj preden bo deček znal klicati ‚Oče moj‘ in ‚Mati moja‘, bodo nesli bogastvo iz Damaska in plen iz Samarije v Asirijo pred kraljem asirskim.

⁵I opet mi reče Jahve:

⁵In GOSPOD je zopet govoril k meni, rekoč:

⁶"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,

⁶Zato ker je to ljudstvo zaničevalo vodo v Siloahu, lahno tekočo, in mu je veselje pri Rezinu in Remalijevem sinu,

⁷navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;

⁷zato, glej, stori GOSPOD, da pridere nadnje voda velereke, presilna in preobilna, namreč kralj asirski in vsa slava njegova; in prestopi vse svoje struge in se prevali čez vse bregove svoje

⁸provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."

⁸in pridere na Judovo, ga preplavi in se razlije, da mu bo do grla segalo; in razpete peruti njegove napolnijo širokost dežele tvoje, Imanuel!

⁹Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni!

⁹Združite se na upor, o ljudstva, a bodite potrti! In ušesa nagnite, kolikorkoli vas je po daljnih deželah! Opasujte se na boj in bodite potrti, opasujte se in bodite potrti!

¹⁰Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog!

¹⁰Storite sklep, in uničen bo; govorite besedo, a ne obvelja; zakaj Bog je z nami!

¹¹Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:

¹¹Kajti tako mi je govoril GOSPOD, ko me je roka njegova močno prijela in ko me je učil, da mi ni hoditi po tega ljudstva potu, rekoč:

¹²"Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha.

¹²Ne imenujte zarotbe vsega, kar to ljudstvo imenuje zarotbo, in ne bojte se tega, česar se oni boje, in ne plašite se!

¹³Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme.

¹³GOSPODA nad vojskami samega posvečujte, in on vam bodi strah, on vam bodi groza.

¹⁴On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.

¹⁴In on vam bode v zavetno svetišče, toda za kamen spotike in skalo pohujšanja obema hišama Izraelovima, za zanko in za zadrgo prebivalcem jeruzalemskim.

¹⁵Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti."

¹⁵In mnogo izmed njih se jih spotakne in padejo in bodo strti, se zapleto v mrežo in ujamejo.

¹⁶Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim:

¹⁶Zaveži to pričevanje, zapečati postavo med mojimi učenci! –

¹⁷Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.

¹⁷In jaz bom čakal GOSPODA, ki skriva obličje svoje pred hišo Jakobovo, in upal bom vanj.

¹⁸Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj.

¹⁸Glej, jaz in otroci, ki mi jih je dal GOSPOD, smo za znamenja in predpodobe v Izraelu od GOSPODA nad vojskami, ki prebiva na gori Sionski.

¹⁹Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -

¹⁹In ko vam poreko: Povprašajte rotilce mrtvih in vedeže, ki čivkajo in ki šepetajo, recite: Ali naj ne povprašuje ljudstvo Boga svojega? Za žive naj vpraša mrtve?

²⁰Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.

²⁰Postave in pričevanja naj se oklepajo! Ako ne govore po tej besedi, ni zanje jutranje zarje;

²¹Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

²¹in bode se jim klatiti po deželi hudo pobitim in gladnim, in zgodi se, ko bodo stradali, da se bodo srdili in kleli s kraljem svojim in z Bogom svojim; in če se ozro kviškuin če bodo gledali v tla: glej, povsod le nadloga in tema, tesnoben mrak; in bodo zagnani v gosto temo.

²²pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti,

²²in če bodo gledali v tla: glej, povsod le nadloga in tema, tesnoben mrak; in bodo zagnani v gosto temo.

²³jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba.

²⁴U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.