1Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
1Modra žena zida hišo svojo, neumna pa jo z rokami svojimi podira.
2Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
2Kdor hodi v poštenosti svoji, se boji GOSPODA, a kdor je trdovraten na potih svojih, ga zaničuje.
3U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
3V neumnega ustih je šiba za prevzetnost, modre pa ohranijo njih ustne.
4Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
4Kjer ni volov, so prazne jasli, obilost pridelkov pa je po volovi moči.
5Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
5Priča zvesta ne laže, kriva priča pa govori laži.
6Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
6Ko zasmehovalec išče modrosti, ni je, razumnemu pa je znanje lahko.
7Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
7Umakni se izpred oči bedaku, ker ne začuješ pri njem pametne besede.
8Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
8Modrost razumnega je paziti na svojo pot, bedakov neumnost pa je prevara.
9Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
9Neumni se smejejo krivdi, odkritosrčni pa so si dobrohotni.
10Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
10Srce pozna lastno bridkost svojo, in v veselje njegovo se ne mešaj drugi.
11Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
11Brezbožnih hiša se pokonča, šator poštenih pa bode cvel.
12Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
12Nekatera pot se zdi prava človeku, toda njen konec je pot v smrt.
13I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
13Tudi v smehu žaluje srce in konec veselja je žalost.
14Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
14Potov svojih se nasiti, čigar srce se odvrača od Boga, mož dobri pa tistega, kar je v njem.
15Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
15Abotni vsemu verjame, prebrisani pa pazi na stopinje svoje.
16Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
16Modri se boji in se ogiblje hudega, bedak pa se lahko raztogoti in je predrzen.
17Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
17Mož nagle jeze napravlja neumnost; in kdor dela spletke, njega sovražijo.
18Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
18Tepci podedujejo neumnost, razumni pa si pleto venec znanja.
19Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
19Hudobni se klanjajo pred dobrimi in brezbožni pri pravičnika vratih.
20I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
20Ubogega sovraži tudi bližnjik njegov, bogatina prijateljev pa je mnogo.
21Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
21Kdor zaničuje bližnjega svojega, greši, kdor pa milost deli ubogim, o blagor mu!
22Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
22Ali se ne motijo, kateri snujejo hudo? Milost pa in resnica pride njim, ki snujejo dobro.
23U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
23V vsakem trudu je dobiček, klepetanje pa donaša le uboštvo.
24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
24Venec modrih je njih bogastvo; neumnost bedakov ostane neumnost.
25Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
25Priča resnična otimlje duše, kdor pa govori laž, jih le slepi.
26U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
26Kdor se boji GOSPODA, trdno upa v Njega; in On bode pribežališče otrokom njegovim.
27Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
27Strah GOSPODOV je vrelec življenja, da se ognemo smrtnih zadrg.
28Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
28V množici ljudstva je dika kraljeva; kjer se pa narod zmanjšuje, preti vladarju poguba.
29Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
29Počasni za jezo je poln razuma, nagli pa pospešuje neumnost.
30Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
30Srce mirno je življenje vsemu telesu, nevoščljivost pa je gniloba v kosteh.
31Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
31Kdor zatira siromaka, sramotí Stvarnika njegovega, njega pa časti, kdor se usmili potrebnega.
32Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
32V nesreči svoji vzame konec brezbožnik, a nado ima tudi v smrti pravičnik.
33U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
33V razumnega srcu tiho počiva modrost, ali kar je v bedakih, glasno se kaže.
34Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
34Pravičnost povišuje narod, greh pa je ljudstvu v nečast.Blagovoljnost kraljeva je gotova umnemu hlapcu, srd njegov pa zadene njega, ki ravna sramotno.
35Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
35Blagovoljnost kraljeva je gotova umnemu hlapcu, srd njegov pa zadene njega, ki ravna sramotno.