1Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
1Boljši je grižljaj suhega kruha s pokojem nego hiša, polna zaklanih živali, s prepirom.
2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
2Umen hlapec bo gospodoval sinu, ki dela sramoto, in delil dediščino med brati.
3Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
3Topilnica je za srebro in peč za zlato, srce pa izkuša GOSPOD.
4Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
4Hudobnež pazi na hudobna usta in lažnik rad posluša poguben jezik.
5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
5Kdor zasmehuje ubožca, sramoti Stvarnika njegovega; kdor se veseli nesreče, ne ostane brez kazni.
6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
6Starčkom venec so otrok otroci in ponos sinom njih očetje.
7Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
7Nespodobi se neumnežu govor izvrsten, še manj pa plemenitniku govor lažniv.
8Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
8Darilo je kakor drag kamen v očeh njega, ki ga prejme: kamor koli se obrne, uspeva.
9Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
9Kdor greh zakriva, išče ljubezni, kdor pa stvar ponavlja, loči dobre prijatelje.
10Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
10Razumnega se prime eno posvarilo bolj, nego ko bi stokrat udaril bedaka.
11Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
11Samo upora išče človek hudoben, zato bo poslan grozoviten poročnik zoper njega.
12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
12Medvedka, ki so ji mladiče vzeli, naj sreča moža, a ne bedak v neumnosti svoji!
13Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
13Kdor vrača hudo za dobro, od njegove hiše se ne gane nesreča.
14Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
14Začetek prepira je, kakor če kdo vodo pušča iz jeza, zato preden izbruhne, zapústi spor!
15Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
15Kdor opravičuje krivičnega in kdor obsoja pravičnega, gnusoba sta GOSPODU oba enako.
16Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
16Čemu kupnina v roki bedaka? da si kupi modrost? Saj za to nima razuma!
17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
17Vsak čas ljubi, kdor je prijatelj, in brat se izkaže v stiski.
18Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
18Brezumen človek je, ki udari v roko in se stavi za poroka bližnjemu svojemu!
19Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
19Greh ljubi, kdor ljubi prepir, in kdor visoko zida vrata svoja, si pripravlja podrtje.
20Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
20Kdor je spačenega srca, ne doseže dobrega, in kdor je prekanjenega jezika, zaide v nesrečo.
21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
21Kdor rodi bedaka, rodi sebi v žalost, in neumnega oče se ne bo veselil.
22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
22Srce veselo daje dobro zdravilo, duh potrt pa kosti suši.
23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
23Dar izza nedrij skrivaj prejme brezbožnik, da preobrne pota pravičnosti.
24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
24Pred očmi razumnemu je modrost, bedakove oči pa tekajo do krajev zemlje.
25Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
25V žalost je očetu svojemu sin bedak in v bridkost porodnici svoji.
26Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
26Pokoriti tudi pravičnega ni dobro ali tepsti plemenite zaradi poštenosti.
27Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
27Govore svoje brzda, kdor je napredoval v spoznanju, in kdor je hladnega duha, je mož pameten.Tudi neumneža, ko molči, imajo za modrega, in kdor stiska ustne svoje, velja za razumnega.
28I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
28Tudi neumneža, ko molči, imajo za modrega, in kdor stiska ustne svoje, velja za razumnega.