¹Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.

¹Besede Agurja, Jakejevega sina; proroški govor. Govoril je mož Itielu, Itielu in Ukalu:

²Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg.

²Res, nespameten sem, bolj nego drugi, in umnosti človeške nimam,

³Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!

³in nisem se učil modrosti in spoznanja Najsvetejšega nimam.

⁴Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?

⁴Kdo je šel gori v nebesa in zopet stopil doli? kdo je zbral veter v pesteh svojih? kdo je zvezal vode v oblačilo? kdo je določil vse meje zemlje? katero je ime njegovo in katero sina njegovega ime? Povej, če veš?

⁵Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.

⁵Vsak govor Božji je prečiščen: on je ščit njim, ki pribegajo k njemu.

⁶Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.

⁶Ne pridevaj besedam njegovim, da te ne ustrahuje in te ne zasači v laži.

⁷Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:

⁷Dvojega te prosim, ne odrekaj mi tega, dokler živim:

⁸udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

⁸Ničemurnost in besedo lažnivo odpravi daleč od mene; ne uboštva, ne bogastva mi ne dajaj, hrani me s kruhom, kolikor mi je potreba,

⁹inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.

⁹da se ne presitim in, zatajivši Te, ne rečem: Kdo je GOSPOD? ali da ne obubožam in ne kradem in zlo ne rabim imena Boga svojega.

¹⁰Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.

¹⁰Ne črni hlapca pred gospodom njegovim, da te ne bo klel in ne boš trpel za krivdo svojo.

¹¹Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!

¹¹Je rod, ki kolne očeta svojega in matere svoje ne blagoslavlja.

¹²Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!

¹²Je rod, ki je čist v svojih očeh, dasi ni opran nesnage svoje.

¹³Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!

¹³Je rod – o kako visoko gledajo njegove oči in trepalnice njegove se povzdigujejo!

¹⁴Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!

¹⁴Je rod, čigar zobje so meči in kočniki njegovi noži, da požre uboge z zemlje in potrebne izmed ljudi.

¹⁵Pijavica ima dvije kćeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: "Dosta!"

¹⁵Pijavka ima dve hčeri: Daj, daj! Troje je nenasitno, in četvero, ki nikdar ne reče: Dovolj!

¹⁶Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!"

¹⁶Grob in maternica neplodna, zemlja, ki se ne napoji vode, in ogenj, ki ne pravi: Dovolj.

¹⁷Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.

¹⁷Oko, ki zasmehuje očeta in zameta pokorščino materi – izkljujejo krokarji potočni in požro mladi orli.

¹⁸Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:

¹⁸Troje mi je prečudno, in četvero, česar ne umejem:

¹⁹put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.

¹⁹pot orla pod nebom, pot kače na skali, pot ladje na morju globokem in moža pot k dekletu.

²⁰Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila."

²⁰Enako je pot ženske, ki prešeštvuje! Ona jé, potem si obriše usta in pravi: Nisem storila krivice.

²¹Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:

²¹Pod trojim se giblje zemlja in pod četverim, česar ne more prenašati:

²²od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,

²²pod hlapcem, ko postane kralj, in pod malopridnežem, ko ima zadosti kruha,

²³od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.

²³pod zoprno žensko, ko se omoži, in pod deklo, ko se za dedinjo naredi gospodinji svoji.

²⁴Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:

²⁴To četvero je majhno na zemlji, ali modrejše od modrijanov:

²⁵mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;

²⁵mravlje, ljudstvo slabotno, vendar znašajo po leti hrano svojo:

²⁶jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan;

²⁶skalni jazbeci, ljudstvo nejako, vendar si delajo v skalovju hiše svoje;

²⁷skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;

²⁷kobilice nimajo kralja, vendar gredó redoma skupaj;

²⁸gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače.

²⁸kuščarica, ki jo lahko primeš z rokami, a biva v palačah kraljevih.

²⁹Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi:

²⁹To troje ima lepo hojo, in četvero lepo stopa:

³⁰lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče;

³⁰lev, junak med živalmi, ki se nikomur ne umakne;

³¹pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.

³¹z opasanim ledjem konj, tudi kozel, in kralj, pri katerem je sklicana vojska.

³²Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.

³²Če si bil neumen, povzdigujoč sebe, ali si kaj slabega mislil, položi roko na usta!Kajti stiskanje mleka da maslo in nos stiskan izpusti kri: draženje pa rodi prepir.

³³Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.

³³Kajti stiskanje mleka da maslo in nos stiskan izpusti kri: draženje pa rodi prepir.