1Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
1{Načelniku godbe. Psalm Davidov.} O Bog hvale moje, ne molči!
2Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
2Kajti usta krivičnega in usta zvijačna so se odprla zoper mene, govorila so zoper mene z lažnivim jezikom;
3riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
3in z besedami sovražnimi so me obdali, se vojskovali z menoj brez vzroka.
4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
4Za ljubezen mojo so mi črtilci, jaz pa stanovitno molim,
5Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
5in vračajo mi hudo za dobro in sovraštvo za ljubezen mojo.
6"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
6Postavi čezenj brezbožnika in protivnik naj mu stoji kot tožnik na desni.
7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
7Ko pride pred sodbo, odide naj obsojen; in molitev njegova bodi mu v greh.
8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
8Malo bodi dni njegovih in službo njegovo naj prejme drug.
9Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
9Otroci njegovi naj bodo sirote in žena njegova bodi vdova.
10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
10In neprestano naj se klatijo in beračijo otroci njegovi in iščejo naj kruha daleč od podrtih bivališč svojih.
11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
11Upnik naj ga odere za vse, kar ima, in tujci naj uplenijo, kar si je pridobil.
12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
12Ne bodi mu nikogar, ki mu dobroto pomoli, in nihče naj ne izkaže usmiljenja sirotam njegovim.
13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
13Pokončan bodi zarod njegov, v drugem rodu bodi izbrisano njih ime.
14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
14V spominu bodi krivica očetov njegovih pri GOSPODU in greh matere njegove se ne izbriši.
15nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
15Bodo naj vedno pred očmi GOSPODU, da iztrebi z zemlje njih spomin.
16Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
16Zato ker ni maral izkazovati usmiljenja, ampak je preganjal moža ubogega in potrebnega in njega, ki mu je srce potrto, da ga usmrti.
17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
17In ljubil je prokletstvo, zato ga je zadelo, in ni se veselil blagoslova, zato mu je daleč ostalo.
18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
18Oblačil se je s prokletstvom kakor z oblačilom svojim, in šlo mu je v notranjščino kakor voda in kakor olje v kosti njegove.
19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
19Bodi mu torej kakor suknja, ki se ž njo ogrinja, in kakor pas, ki se ž njim vedno opasuje.
20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
20To bodi plačilo protivnikom mojim od GOSPODA in njim, ki hudo govoré zoper dušo mojo.
21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
21Ti pa, o Jehova Gospod, ravnaj milostno z menoj zavoljo imena svojega; ker je dobra milost tvoja, reši me!
22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
22Kajti ubožen sem in potreben, in srce moje je prebodeno v meni.
23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
23Kakor senca, ko se nagiblje, ginem; kakor kobilico me semtertja podé.
24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
24Kolena moja se šibé od posta in meso mi hujša, da ni več tolščobe.
25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
25Vrhutega sem jim v zasramovanje; ko me vidijo, majejo z glavo svojo.
26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
26Pomagaj mi, o GOSPOD, Bog moj, reši me po milosti svoji,
27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
27da spoznajo, da je to roka tvoja, da si ti, GOSPOD, to storil.
28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
28Preklinjajo naj, ti me blagoslavljaj! Ko se povzdignejo, bodo osramočeni, a hlapec tvoj se bo veselil.
29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
29Z nečastjo se morajo odeti protivniki moji in ogrniti se kakor s plaščem s sramoto svojo.
30Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
30Hvalil bom močno z usti svojimi GOSPODA in sredi mnogih ga bom proslavljal,da stoji na desni siromaku, da ga reši njih, ki mu obsojajo dušo.
31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
31da stoji na desni siromaku, da ga reši njih, ki mu obsojajo dušo.