¹Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.

¹{Pesem in psalm sinov Korahovih. Načelniku godbe; na mahalat leanot. Pouk Hemana Ezrahovca.} O GOSPOD, Bog zveličanja mojega, po dnevi kličem in po noči pred teboj.

²Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.

²Pred obličje tvoje pridi molitev moja, nagni uho svoje k mojemu vpitju.

³Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

³Kajti nasičena je z nadlogami duša moja in življenje moje je dospelo do kraja mrtvih.

⁴Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.

⁴Štejejo me med tiste, ki se pogrezajo v jamo; podoben sem možu, ki mu je minila življenja moč.

⁵Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.

⁵Med mrtvimi sem zapuščen kakor pobiti, ležeči v grobu, ki se jih ne spominjaš več, ker so ločeni od tvoje roke.

⁶Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.

⁶Položil si me v jamo najglobočjo, v kraje temne, v globočine.

⁷Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

⁷Trdo me tlači jeza tvoja in vse valove svoje zaganjaš v me. (Sela.)

⁸Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

⁸Oddalil si od mene znance moje, storil si me njim v najhujšo gnusobo; zajet sem, in pobegniti ne morem.

⁹Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

⁹Oko moje mrli od bede; kličem te, GOSPOD, vsak dan, k tebi razpenjam roke svoje.

¹⁰Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

¹⁰Boš li na mrtvih delal čudeže? Ali mrtvi vstajajo, da bi te slavili? (Sela.)

¹¹Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

¹¹Ali naj bi se v grobu oznanjala milost tvoja, zvestoba tvoja v kraju pogube?

¹²Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?

¹²Ali se mar v temini spoznajo čuda tvoja in pravičnost tvoja v pozabljenja deželi?

¹³Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

¹³Jaz pa vpijem, GOSPOD, k tebi, že zjutraj ti hiti naproti molitev moja.

¹⁴Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.

¹⁴Zakaj zametaš dušo mojo, o GOSPOD, skrivaš mi obličje svoje?

¹⁵Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

¹⁵Siromak sem in blizu smrti od mladosti svoje, strahove tvoje prenašam in sem izbegan.

¹⁶Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

¹⁶Jeze tvoje žar gre čezme, strahote tvoje me uničujejo;

¹⁷Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

¹⁷obdajajo me kakor vode ves dan, obstopajo me vse skupaj.Oddalil si od mene prijatelja in tovariša, temine so mi znanci edini.

¹⁸okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.

¹⁸Oddalil si od mene prijatelja in tovariša, temine so mi znanci edini.

¹⁹Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.