¹Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.

¹{Pouk Etana Ezrahovca.} O milostih GOSPODOVIH bom peval vekomaj, rodu za rodom bom oznanjal z usti svojimi zvestobo tvojo.

²O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.

²Rekel sem namreč: Vekomaj se bo milost sezidavala, v samih nebesih utrdiš zvestobo svojo.

³Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:

³„Sklenil sem zavezo z izvoljencem svojim, prisegel sem Davidu, svojemu hlapcu:

⁴"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

⁴Na vekomaj utrdim seme tvoje in stavil bom prestol tvoj od roda do roda.“ (Sela.)

⁵tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."

⁵Zato slavé nebesa čudovito delo tvoje, o GOSPOD, tudi zvestobo tvojo v zboru svetnikov.

⁶Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.

⁶Zakaj kdo naj se v nebeških višavah primerja GOSPODU, kdo je GOSPODU podoben med sinovi Božjimi?

⁷TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

⁷On je Bog mogočni, jako strašen v zboru svetnikov in strašnejši mimo vseh, ki so okrog njega.

⁸Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.

⁸O GOSPOD, Bog nad vojskami, kdo je tebi enako mogočen, GOSPOD? In zvestoba tvoja biva okrog tebe.

⁹Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

⁹Ti gospoduješ nad morja divjostjo; ko se vzpenjajo valovi njegovi, ti jih krotiš.

¹⁰Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

¹⁰Zdrobil si Egipt, da je kakor strt, z ramo svoje moči si razkropil sovražnike svoje.

¹¹ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

¹¹Tvoja so nebesa, tvoja tudi zemlja; vesoljni svet in česar je poln, ustanovil si ti.

¹²Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

¹²Sever in jug, ti si ju ustvaril; Tabor in Hermon veselo pojeta o imenu tvojem.

¹³sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

¹³Velemožna je rama tvoja, krepka je roka tvoja, vzvišena desnica tvoja.

¹⁴Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.

¹⁴Pravičnost in prava sodba sta podstava tvojemu prestolu, milost in resnica hodita pred obličjem tvojim.

¹⁵Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

¹⁵Blagor ljudstvu, ki pozna trobente radostni glas! Ti hodijo v svetlobi obličja tvojega, o GOSPOD!

¹⁶Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

¹⁶V imenu tvojem se radujejo ves dan in po pravičnosti tvoji se povišujejo.

¹⁷u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

¹⁷Zakaj dika njih moči si ti, in po blagovoljnosti tvoji bo zvišan rog naš.

¹⁸Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.

¹⁸GOSPOD namreč je naš ščit in Svetnik Izraelov naš kralj.

¹⁹Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.

¹⁹Nekdaj si v prikazni govoril svetnikom svojim in rekel: Pomoč sem podelil junaku, povzdignil sem izvoljenega iz ljudstva.

²⁰Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

²⁰Našel sem Davida, hlapca svojega, pomazilil sem ga s svetim oljem svojim.

²¹nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

²¹Ž njim bodi roka moja stanovitna in rama moja naj ga krepča.

²²da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.

²²Ne bo ga stiskal sovražnik in sin krivice ga ne bo tlačil.

²³Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.

²³Temuč starem izpred njega nasprotnike njegove in sovražilce njegove udarim.

²⁴Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.

²⁴In moja zvestoba in milost moja bo ž njim, in v imenu mojem se povzdigne rog njegov.

²⁵Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.

²⁵In nad morje položim roko njegovo in nad reke njegovo desnico.

²⁶Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

²⁶On me bo klical: Oče moj si ti, Bog moj mogočni in skala rešenja mojega.

²⁷On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

²⁷Jaz pa ga postavim za prvorojenca, za najvišjega kraljem zemlje.

²⁸A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.

²⁸Vekomaj mu ohranim milost svojo, in zaveza moja mu ostani zvesta.

²⁹Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

²⁹In postavim seme njegovo, da večno traja, in prestol njegov kakor dnevi nebes.

³⁰Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.

³⁰Ako zapusté sinovi njegovi zakon moj in ne bodo hodili v sodbah mojih,

³¹Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,

³¹ako oskrunijo postave moje in ne bodo ravnali po zapovedih mojih:

³²ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

³²obiščem s šibo njih pregreho in z udarci njih krivico.

³³šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

³³Toda milosti svoje mu ne odtegnem in lagal ne bom zoper zvestobo svojo.

³⁴ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.

³⁴Ne oskrunim zaveze svoje in ne izpremenim ustnic svojih obljube.

³⁵Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.

³⁵Enkrat sem prisegel pri svetosti svoji; zares, Davidu ne bom lagal:

³⁶Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:

³⁶Večno bodi seme njegovo in prestol njegov kakor solnce pred mano.

³⁷potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

³⁷Kakor luna bode stanoviten vekomaj. In priča v nebeških višavah je zvesta. (Sela.)

³⁸ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."

³⁸Ti pa si zavrgel in zaničeval, razsrdil si se zoper maziljenca svojega.

³⁹A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

³⁹Zaničeval si hlapca svojega zavezo, oskrunil in vrgel na tla venec njegov.

⁴⁰Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

⁴⁰Podrl si vse ograje njegove, trdnjave njegove si izpostavil razdoru.

⁴¹Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.

⁴¹Plenili so ga vsi mimohodeči, v zasmeh je dan sosedom svojim.

⁴²Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.

⁴²Povzdignil si zatiralcev njegovih desnico, veselje napravil vsem sovražnikom njegovim.

⁴³Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.

⁴³Skrhal si tudi meča njegovega ostrino in mu nisi dal zmagati v vojski.

⁴⁴Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.

⁴⁴Storil si, da je minila bleščoba njegova, in prestol njegov si zvrnil na tla.

⁴⁵Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

⁴⁵Okrajšal si dni mladosti njegove, pokril si ga s sramoto. (Sela.)

⁴⁶Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

⁴⁶Doklej, GOSPOD, boš li se skrival vekomaj? gorela bo kakor ogenj jeza tvoja?

⁴⁷TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?

⁴⁷Spomni se me – kako sem kratkih dni! Za kako ničevost si ustvaril vse otroke človeške!

⁴⁸Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!

⁴⁸Kateri mož je, ki živi in ne bo videl smrti, ki zavaruje dušo svojo zoper oblast groba? (Sela.)

⁴⁹Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

⁴⁹Kje so, o Gospod, milosti tvoje nekdanje, ki si jih prisegel Davidu v zvestobi svoji?

⁵⁰Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

⁵⁰Spomni se, Gospod, sramote hlapcev svojih, da nosim v prsih svojih zasramovanje vseh teh mnogih ljudstev,

⁵¹Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana

⁵¹s katerim so sramotili sovražniki tvoji, GOSPOD, s katerim so sramotili maziljenca tvojega stopinje. —Slava GOSPODU vekomaj! Amen in Amen! Knjiga četrta.

⁵²s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

⁵²Slava GOSPODU vekomaj! Amen in Amen! Knjiga četrta.

⁵³Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!