1Job progovori i reče:
1Eyüp şöyle yanıtladı:
2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
2‹‹Biliyorum, gerçekten öyledir,Ama Tanrının önünde insan nasıl haklı çıkabilir?
3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
3Biri Onunla tartışmak istese,Binde bir bile Ona yanıt veremez.
4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
4Onun bilgisi derin, gücü eşsizdir,Kim Ona direndi de ayakta kaldı?
5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
5O dağları yerinden oynatır da,Dağlar farkına varmaz,Öfkeyle altüst eder onları.
6Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
6Dünyayı yerinden oynatır,Direklerini titretir.
7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
7Güneşe buyruk verir, doğmaz güneş,Yıldızları mühürler.
8Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
8Odur tek başına gökleri geren,Denizin dalgaları üzerinde yürüyen.
9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
9Büyük Ayıyı, Oryonu, Ülkeri,Güney takımyıldızlarını yaratan Odur.
10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
10Anlayamadığımız büyük işler,Sayısız şaşılası işler yapan Odur.
11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
11İşte, yanımdan geçer, Onu göremem,Geçip gider, farkına bile varmam.
12Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
12Evet, O avını kaparsa, kim Onu durdurabilir?Kim Ona, ‹Ne yapıyorsun› diyebilir?
13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
13Tanrı öfkesini dizginlemez,Rahavın yardımcıları bileOnun ayağına kapanır. güçlerini simgeleyen bir deniz canavarı.
14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
14‹‹Nerde kaldı ki, ben Ona yanıt vereyim,Onunla tartışmak için söz bulayım?
15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
15Haklı olsam da Ona yanıt veremez,Merhamet etmesi için yargıcıma yalvarırdım ancak.
16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
16Onu çağırsam, O da bana yanıt verseydi,Yine de inanmazdım sesime kulak verdiğine.
17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
17O beni kasırgayla eziyor,Nedensiz yaralarımı çoğaltıyor.
18Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
18Soluk almama izin vermiyor,Ancak beni acıya doyuruyor.
19Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
19Sorun güç sorunuysa, O güçlüdür!Adalet sorunuysa, kim Onu mahkemeye çağırabilir?
20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
20Suçsuz olsam ağzım beni suçlar,Kusursuz olsam beni suçlu çıkarır.
21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
21‹‹Kusursuz olsam da kendime aldırdığım yok,Yaşamımı hor görüyorum.
22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
22Hepsi bir, bu yüzden diyorum ki,‹O suçluyu da suçsuzu da yok ediyor.›
23I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
23Kırbaç ansızın ölüm saçınca,O suçsuzların sıkıntısıyla eğlenir.
24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
24Dünya kötülerin eline verilmiş,Yargıçların gözünü kapayan Odur.O değilse, kimdir?
25Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
25‹‹Günlerim koşucudan çabuk,İyilik görmeden geçmekte.
26K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
26Kamış sandal gibi kayıp gidiyor,Avının üstüne süzülen kartal gibi.
27Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
27‹Acılarımı unutayım,Üzgün çehremi değiştirip gülümseyeyim› desem,
28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
28Bütün dertlerimden yılarım,Çünkü beni suçsuz saymayacağını biliyorum.
29Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
29Madem suçlanacağım,Neden boş yere uğraşayım?
30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
30Sabun otuyla yıkansam,Ellerimi kül suyuyla temizlesem,
31u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
31Beni yine pisliğe batırırsın,Giysilerim bile benden tiksinir.
32Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
32O benim gibi bir insan değil ki,Ona yanıt vereyim,Birlikte mahkemeye gideyim.
33Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
33Keşke aramızda bir hakem olsa da,Elini ikimizin üstüne koysa!
34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
34Tanrı sopasını üzerimden kaldırsın,Dehşeti beni yıldırmasın.
35Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
35O zaman konuşur, O'ndan korkmazdım,Ama bu durumda bir şey yapamam.