1Kaj Ijob respondis kaj diris:
1Job progovori i reče:
2Certe, vi solaj estas homoj, Kaj kun vi mortos la sagxo.
2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
3Mi ankaux havas koron, kiel vi; Mi ne estas malpli valora ol vi; Kiu ne povas paroli tiele?
3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4Mi farigxis mokatajxo por mia amiko, Mi, kiu vokadis al Dio kaj estis auxskultata; Virtulo kaj senkulpulo farigxis mokatajxo;
4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
5Malestimata lucerneto li estas antaux la pensoj de felicxuloj, Pretigita por migrantoj.
5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
6Bonstataj estas la tendoj de rabistoj, Kaj sendangxerecon havas la incitantoj de Dio, Tiuj, kiuj portas Dion en sia mano.
6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7Vere, demandu la brutojn, kaj ili instruos vin; La birdojn de la cxielo, kaj ili diros al vi;
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8Aux parolu kun la tero, kaj gxi klarigos al vi; Kaj rakontos al vi la fisxoj de la maro.
8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
9Kiu ne ekscius el cxio cxi tio, Ke la mano de la Eternulo tion faris,
9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
10De Tiu, en kies mano estas la animo de cxio vivanta Kaj la spirito de cxiu homa karno?
10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11La orelo esploras ja la parolon, Kaj la palato gustumas al si la mangxajxon.
11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12La maljunuloj posedas sagxon, Kaj la grandagxuloj kompetentecon.
12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13CXe Li estas la sagxo kaj la forto; CXe Li estas konsilo kaj kompetenteco.
13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14Kion Li detruas, tio ne rekonstruigxas; Kiun Li ensxlosos, tiu ne liberigxos.
14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15Kiam Li digas la akvon, gxi elsekigxas; Kiam Li fluigas gxin, gxi renversas la teron.
15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16CXe Li estas potenco kaj forto; Lia estas tiu, kiu eraras, kaj tiu, kiu erarigas.
16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17Li irigas konsilistojn kiel erarvagantojn, Kaj la jugxistojn Li faras malsagxaj.
17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18La ligilojn de regxoj Li malligas, Kaj Li ligas per zono iliajn lumbojn.
18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19Li erarvagigas la pastrojn Kaj faligas la potenculojn.
19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
20Li mutigas la lipojn de fidinduloj Kaj forprenas de maljunuloj la prudenton.
20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
21Li versxas honton sur eminentulojn Kaj malfirmigas la zonon de potenculoj.
21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
22Li malkovras profundajxon el meze de mallumo, Kaj mortan ombron Li elirigas en la lumon.
22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23Li grandigas naciojn kaj pereigas ilin, Disvastigas naciojn kaj forpelas ilin.
23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24Li senkuragxigas la cxefojn de la popolo de la lando Kaj erarvagigas ilin en dezerto senvoja;
24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
25Ili palpas en mallumo, en senlumeco; Kaj Li sxanceligxigas ilin kiel ebriuloj.
25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.