1Kanto de suprenirado. Al la Eternulo mi vokis en mia sufero, Kaj Li auxskultis min.
1Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.
2Ho Eternulo, savu mian animon de mensoga parolo, De falsa lango.
2Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
3Kion Li donos al vi, Kaj kion Li alportos al vi, ho falsa lango?
3Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?
4Akrajn sagojn de fortulo Kun karboj genistaj.
4Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.
5Ve al mi, ke mi gastas en Mesxehx, Ke mi logxas inter la tendoj de Kedar!
5Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!
6Tro longe logxis mia animo Inter malamantoj de paco.
6Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
7Mi estas pacema; Sed kiam mi ekparolas, ili komencas militon.
7Kada o miru govorim, oni sile na rat.