1Pregxo de Moseo, homo de Dio. Mia Sinjoro, Vi estis por ni logxejo De generacio al generacio.
1Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
2Antaux ol la montoj naskigxis Kaj Vi kreis la teron kaj la mondon, Kaj de eterne gxis eterne, Vi estas Dio.
2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3Vi venigas homon al polvo; Kaj Vi diras:Revenu, homidoj.
3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"
4CXar mil jaroj estas en Viaj okuloj Kiel la hierauxa tago, kiu pasis, Kaj kiel nokta gardoparto.
4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
5Vi forfluigas ilin torente, ili estas kiel songxo; Matene ili renovigxas kiel herbo:
5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:
6Matene gxi floras kaj gxermas, Vespere gxi dehakigxas kaj sekigxas.
6jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.
7Jes, ni pereas de Via kolero, Kaj de Via kolerego ni neniigxas.
7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.
8Vi metis niajn malbonagojn antaux Vin, Nian kasxitajxon antaux la lumon de Via vizagxo.
8Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9CXar cxiuj niaj tagoj pasis sub Via kolero, Malaperis niaj jaroj, kiel sono.
9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.
10La dauxro de nia vivo estas sepdek jaroj, Kaj cxe forteco okdek jaroj; Kaj ilia tuta majesto estas penado kaj suferado, CXar gxi forkuras rapide kaj ni forflugas.
10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11Kiu scias la forton de Via kolero, Vian timindecon kaj Vian indignon?
11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
12Instruu nin kalkuli niajn tagojn, Por ke ni akiru sagxan koron.
12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
13Returnu Vin, ho Eternulo! Kiel longe? Kaj kompatu Viajn sklavojn.
13Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
14Satigu nin matene per Via boneco; Kaj ni kantos kaj gxojos en la dauxro de nia tuta vivo.
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15GXojigu nin tiel longe, kiel Vi nin premis, Tiom da jaroj, kiom ni vidis mizeron.
15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
16Al Viaj sklavoj aperu Viaj faroj, Kaj Via beleco al iliaj infanoj.
16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!
17Kaj la favoro de la Eternulo, nia Dio, estu super ni; Kaj la faron de niaj manoj fortikigu al ni, Kaj fortikigu la faron de niaj manoj.
17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.