1Kanto de suprenirado. Al la Eternulo mi vokis en mia sufero, Kaj Li auxskultis min.
1Pakutambudzika kwangu ndakadana kuna Jehovha, Iye akandipindura.
2Ho Eternulo, savu mian animon de mensoga parolo, De falsa lango.
2Rwirai mweya wangu, Jehovha, pamiromo inoreva nhema, Naparurimi runonyengedzera.
3Kion Li donos al vi, Kaj kion Li alportos al vi, ho falsa lango?
3Iwe uchapiweiko, chinyi chichawedzerwa kwauri, Iwe rurimi runonyengedzera?
4Akrajn sagojn de fortulo Kun karboj genistaj.
4Miseve inopinza yeanesimba, Namazimbe anopfuta omurara.
5Ve al mi, ke mi gastas en Mesxehx, Ke mi logxas inter la tendoj de Kedar!
5Ndine ropa rakaipa zvandiri mutorwa paMesheki, Zvandigere pamatende eKedhari!
6Tro longe logxis mia animo Inter malamantoj de paco.
6Mweya wangu wakagara nguva refu Neanovenga rugare.
7Mi estas pacema; Sed kiam mi ekparolas, ili komencas militon.
7Ini ndinoda rugare; Asi kana ndichitaura, ivo vanotsvaka kurwa.