Italian: Riveduta Bible (1927)

Zarma

Job

7

1La vita dell’uomo sulla terra è una milizia; i giorni suoi son simili ai giorni d’un operaio.
1 Boro sinda tamtaray alwaati no ndunnya? A jirbey mo, Manti i ga hima sufuray goy-izey jirbey cine bo?
2Come lo schiavo anela l’ombra e come l’operaio aspetta il suo salario,
2 Sanda bannya kaŋ ga yalla-yalla nda tuuri bi, Wala mo goy-ize kaŋ goono ga laakal dake nga banando gaa.
3così a me toccan mesi di sciagura, e mi sono assegnate notti di dolore.
3 Yaadin cine no ay mo, I naŋ ay ma handu yaamoyaŋ ŋwa, Jirbiyaŋ kaŋ sinda fulanzamay no i waadu ay se.
4Non appena mi corico, dico: "Quando mi leverò?" Ma la notte si prolunga, e mi sazio d’agitazioni infino all’alba.
4 D'ay kani, ay ga ne: ‹Waati fo no ay ga tun, Waati fo no cino ga bisa?› Hala mo ma bo ay goono ga tangam nda bimbilkoyaŋey.
5La mia carne è coperta di vermi e di croste terrose, la mia pelle si richiude, poi riprende a suppurare.
5 Nooney da laabu gudey n'ay gaahamo daabu. Ay kuuro bagu-bagu, ka hari fumbo kaa taray,
6I miei giorni sen vanno più veloci della spola, si consumano senza speranza.
6 Ay jirbey waasu nda baa cakay gombo candiyaŋ, I go ga ban, beeje si no.
7Ricordati, che la mia vita e un soffio! L’occhio mio non vedrà più il bene.
7 Ma fongu kaŋ ay fundo wo funsar no, Ay moy si ye ka di gomni koyne.
8Lo sguardo di chi ora mi vede non mi potrà più scorgere; gli occhi tuoi mi cercheranno, ma io non sarò più.
8 Boro kaŋ goono ga di ay, A mwa si ye k'ay guna koyne. Ni goono g'ay guna no, ay ga daray,
9La nuvola svanisce e si dilegua; così chi scende nel soggiorno de’ morti non ne risalirà;
9 Sanda mate kaŋ cine beene hirriyaŋ ga say ka daray. Yaadin cine mo no boro kaŋ ga zumbu ka koy Alaahara, A koy si ye ka kaa koyne.
10non tornerà più nella sua casa, e il luogo ove stava non lo riconoscerà più.
10 A si ye ka kaa nga windi koyne, A nangoray zeena mo si ye k'a bay koyne.
11Io, perciò, non terrò chiusa la bocca; nell’angoscia del mio spirito io parlerò, mi lamenterò nell’amarezza dell’anima mia.
11 Woodin sabbay se no ay si ye k'ay meyo gaay, Ay ga salaŋ no nda fundi doori. Ay biya forto ra no ay ga soobay ka salaŋ.
12Son io forse il mare o un mostro marino che tu ponga intorno a me una guardia?
12 Ay wo teeku no, wala? Wala ay ya teeku ham beeri no, Kaŋ ni na batuko daŋ ay se?
13Quando dico: "Il mio letto mi darà sollievo, il mio giaciglio allevierà la mia pena",
13 D'ay ne: ‹Ay dima g'ay kunfa, Ay daarijo mo g'ay dooro dogonandi ay se,›
14tu mi sgomenti con sogni, e mi spaventi con visioni;
14 Kala ni m'ay gartandi nda hindiriyaŋ, Ni g'ay humburandi nda bangayyaŋ.
15sicché l’anima mia preferisce soffocare, preferisce a queste ossa la morte.
15 Hal ay fundo ga ne dambe day i m'ay koote, Dambe ya bu, a ga bisa ay go biriyey wo ra.
16Io mi vo struggendo; non vivrò sempre; deh, lasciami stare; i giorni miei non son che un soffio.
16 Ay g'ay fundo fanta. Ay si funa hal abada. Kala ni ma fay d'ay, Zama ay jirbey ga hima funsar candiyaŋ folloŋ.
17Che cosa è l’uomo che tu ne faccia tanto caso, che tu ponga mente ad esso,
17 Ifo ga ti boro, sanku fa ni m'a beerandi, Wala ni ma ni laakal dake a gaa mo?
18e lo visiti ogni mattina e lo metta alla prova ad ogni istante?
18 Ifo se no ni g'a kunfa susubay kulu? Ni g'a neesi alwaati kulu?
19Quando cesserai di tener lo sguardo fisso su me? Quando mi darai tempo d’inghiottir la mia saliva?
19 Ni si fay d'ay gunayaŋ hal abada bo? Ni s'ay muray mo hal ay ma du k'ay yolla gon?
20Se ho peccato, che ho fatto a te, o guardiano degli uomini? Perché hai fatto di me il tuo bersaglio? A tal punto che son divenuto un peso a me stesso?
20 Ya nin, borey haggoykwa, Baa ay na zunubi te, ifo no ay sara ni gaa? Ifo se no ni n'ay ciya gooyaŋ hari ni do, Hal ay ciya jaraw ay boŋ se?
21E perché non perdoni le mie trasgressioni e non cancelli la mia iniquità? Poiché presto giacerò nella polvere; e tu mi cercherai, ma io non sarò più".
21 Ifo se no ni man'ay taaley yaafa, Ni man'ay laala mo ganandi? Zama doŋ sohõ ay ga kani bulungo ra. Ni g'ay ceeci nda himma, amma ay si bara.»