1Broliai, mano širdies troškimas ir malda Dievui yra už Izraelį,kad jie išsigelbėtų.
1Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2Aš jiems liudiju, kad jie turi uolumo Dievui, tačiau be pažinimo.
2Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3Nesuprasdami Dievo teisumo ir bandydami įtvirtinti savąjį teisumą, jie nepakluso Dievo teisumui.
3Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4Nes įstatymo pabaigaKristus, išteisinimui kiekvieno, kuris tiki.
4Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5Mozė rašo apie teisumą iš įstatymo: “Jį vykdydamas žmogus juo gyvens”.
5Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
6Bet teisumas iš tikėjimo kalba taip: “Nesakyk savo širdyje: ‘Kas įžengs į dangų?’tai yra Kristaus atsivesti;
6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
7arba: ‘Kas nusileis į bedugnę?’ tai yra Kristaus iš numirusių susigrąžinti”.
7Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
8Bet ką jis sako?“Arti tavęs yra žodistavo burnoje ir tavo širdyje”,tai yra mūsų skelbiamas tikėjimo žodis.
8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
9Jeigu lūpomis išpažinsi Viešpatį Jėzų ir širdimi tikėsi, kad Dievas Jį prikėlė iš numirusių, būsi išgelbėtas.
9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10Nes širdimi tikima, ir taip įgyjamas teisumas, o lūpomis išpažįstama, ir taip įgyjamas išgelbėjimas.
10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11Raštas juk sako: “Kiekvienas, kuris Jį tiki, nebus sugėdintas”.
11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
12Nėra skirtumo tarp žydo ir graiko, nes tas pats Viešpats visiems, turtingas kiekvienam, kuris Jo šaukiasi,
12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13juk “kiekvienas, kuris šaukiasi Viešpaties vardo, bus išgelbėtas”.
13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
14Kaip žmonės šauksis To, kurio neįtikėjo? Ir kaip jie įtikės Tą, apie kurį negirdėjo? Kaip išgirs be skelbėjo?
14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
15Ir kaip jie skelbs, jei nebus pasiųsti? Kaip parašyta: “Kokios puikios kojos tų, kurie skelbia ramybės Evangeliją, kurie neša geras žinias!”
15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16Bet ne visi pakluso Evangelijai. Nes Izaijas sako: “Viešpatie, kas patikėjo mūsų skelbimu?”
16Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17Taigi tikėjimasiš klausymo, klausymasiš Dievo žodžio.
17Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
18Bet aš klausiu: argi jie negirdėjo? Kaipgi ne! “Po visą žemę pasklido jų garsas, ir jų žodžiaiiki pasaulio pakraščių”.
18Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
19Klausiu toliau: ar Izraelis nežinojo? Bet Mozė pirmas sako: “Aš sukelsiu jums pavydą per netautą, sukelsiu pyktį per neišmanančią tautą”.
19Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
20Izaijas labai drąsiai sako: “Mane atrado tie, kurie manęs neieškojo, apsireiškiau tiems, kurie apie mane neklausinėjo”.
20Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21Bet Izraeliui sako: “Ištisą dieną Aš laikiau ištiesęs savo rankas į neklusnią ir prieštaraujančią tautą”.
21A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.