1¶ Ko koe taku e whakawhirinaki ai, e Ihowa: kei whakama ahau ake ake.
1HERRE, jeg lider på dig, lad mig aldrig i evighed skuffes.
2Whakaorangia ahau, i runga i tou tika, kia mawhiti ano ahau: tahuri mai tou taringa ki ahau, whakaorangia hoki ahau.
2Frels mig og udfri mig i din Retfærdighed, du bøjede dit Øre til mig;
3Kia ai koe hei teko e noho ai ahau, hei hokihokinga tonutanga atu moku: kua kiia iho ahau e koe kia whakaorangia: ko koe nei hoki toku kohatu, toku pourewa.
3red mig og vær mig en Tilflugtsklippe, en Klippeborg til min Frelse; thi du er min Klippe og Borg!
4Whakaorangia ahau, e toku Atua, i te ringa o te tangata kino, i te ringa o te whanoke, o te nanakia.
4Min Gud, fri mig ud af gudløses Hånd, af Niddings og Voldsmands Kløer;
5Ko koe nei hoki, e te Ariki, e Ihowa, taku e tumanako atu nei, taku e whakawhirinaki nei no toku tamarikitanga ake ano.
5thi du er mit Håb, o Herre! Fra min Ungdom var HERREN min Tillid;
6Nau ahau i tautoko ake no te kopu mai ano; nau ahau i tango mai i roto i nga whekau o toku whaea; ko koe taku e whakamoemiti tonu ai.
6fra Moders Skød har jeg støttet mig til dig, min Forsørger var du fra Moders Liv, dig gælder altid min Lovsang.
7He miharotanga ahau na te tini; ko koe ia toku piringa kaha.
7For mange står jeg som mærket af Gud, men du er min stærke Tilflugt;
8Kia ki toku mangai i te whakamoemiti ki a koe, i tou honore i te roa o te ra.
8min Mund er fuld af din Lovsang, af din Ære Dagen lang.
9Kaua ahau e panga a te wa o te koroheketanga, kaua ahau e whakarerea ina hemo toku kaha.
9Forkast mig ikke i Alderdommens Tid og svigt mig ikke, nu Kraften svinder;
10E korerotia ana hoki ahau e oku hoariri, a e runanga tahi ana te hunga e whanga ana ki toku wairua.
10thi mine Fjender taler om mig, de der lurer på min Sjæl, holder Råd:
11E mea ana, Kua whakarerea ia e te Atua: whaia, hopukia; kahore hoki tetahi hei whakaora.
11"Gud har svigtet ham! Efter ham! Grib ham, thi ingen frelser!"
12E te Atua, kei matara atu koe i ahau: e toku Atua, hohoro ki te awhina i ahau.
12Gud, hold dig ikke borte fra mig, il mig til Hjælp, min Gud;
13Kia whakama, kia pau nga hoariri o toku wairua: kia hipokina ki te tawai, ki te whakama, te hunga e rapu ana i te he moku.
13lad dem blive til Skam og Skændsel, dem, der står mig imod, lad dem hylles i Spot og Spe, dem, der vil mig ondt!
14¶ Ko ahau ia, ka tumanako tonu: ka hono tonu ano te whakamoemiti ki a koe.
14Men jeg, jeg vil altid håbe, blive ved at istemme din Pris;
15Ma toku mangai e whakakite tou tika, tau whakaoranga i te roa o te ra; kahore hoki ahau e mohio e hia ranei.
15min Mund skal vidne om din Retfærd, om din Frelse Dagen lang; thi jeg kender ej Ende derpå.
16Ka haere ahau i runga i te kaha o te Ariki, o Ihowa, ka whakahuatia e ahau tou tika, tou anake.
16Jeg vil minde om den Herre HERRENs Vælde, lovsynge din Retfærd, kun den alene.
17E te Atua, he mea whakaako ahau nau, no toku tamarikitanga ake; a he whakapuaki taku i au mahi whakamiharo a mohoa noa nei.
17Gud, du har vejledt mig fra min Ungdom af, dine Undere har jeg forkyndt til nu;
18Na kaua ahau e whakarerea, e te Atua, a koroheke noa, hina noa ahau, kia whakakitea ra ano e ahau tou kaha ki tenei whakatupuranga, tou nui ki nga tangata katoa e puta mai a mua.
18indtil Alderdommens Tid og de grånende Hår svigte du mig ikke, o Gud. End skal jeg prise din Arm for alle kommende Slægter.
19Kei runga rawa ano tou tika, e te Atua, he nui nei hoki au mahi: e te Atua, ko wai te rite ki a koe?
19Din Vælde og din Retfærdighed når til Himlen, o Gud; du, som øvede store Ting, hvo er din Lige, Gud?
20He nui, he kino nga pouritanga ngakau i whakakitea mai e koe ki a matou; tera ano koe ka whakahauora i a matou, ka whakahoki ake ano i a matou i nga wahi hohonu o te whenua.
20Du, som lod os skue mange fold Trængsel og Nød, du kalder os atter til Live og drager os atter af Jordens Dyb;
21Whakaraneatia e koe toku nui, a tahuri mai ano ka whakamarie i ahau.
21du vil øge min Storhed og atter trøste mig.
22Ka whakamoemiti ahau ki a koe i runga i te hatere, ara ki tou pono, e toku Atua: ka himene ahau ki a koe i runga i te hapa, e te Mea Tapu o Iharaira.
22Til Gengæld vil jeg til Harpespil prise din Trofasthed, min Gud, lege på Citer for dig, du Israels Hellige;
23Ka tino hari oku ngutu ua himene ahau ki a koe: me toku wairua ano i hokona nei e koe.
23juble skal mine Læber - ja, jeg vil lovsynge dig og min Sjæl, som du udløste;
24Ka korerotia hoki e toku arero tou tika i te roa o te ra: kua whakama nei hoki, kua numinumi kau te hunga i rapu i te he moku.
24også min Tunge skal Dagen igennem forkynde din Retfærd, thi Skam og Skændsel får de, som vil mig ilde.