1¶ Na kua homai ki ahau he kakaho e rite ana ki te tokotoko: a ka mea mai tetahi, E ara, ka whanganga i te whare o te Atua, me te aata, me te hunga e koropiko ana i roto.
1Man buvo duotas nendrinis matas, panašus į lazdą, ir angelas pasakė: “Kelkis ir išmatuok Dievo šventyklą, aukurą ir tuos, kurie tenai garbina.
2Me whakarere ia ki waho te marae i te taha ki waho o te whare tapu, kaua tera e whangangatia; kua hoatu hoki ki nga tauiwi: a e takatakahia e ratou te pa tapu, e wha tekau ma rua nga marama.
2O išorinį šventyklos kiemą praleisk, palik, nematuok jo, nes jis skirtas pagonims. Jie tryps šventąjį miestą keturiasdešimt du mėnesius.
3¶ A maku e hoatu he tikanga ki aku kaiwhakaatu tokorua, e poropiti hoki raua, kotahi mano e rua rau e ono tekau nga ra, he taratara ano te kakahu.
3Aš duosiu galią savo dviem liudytojams, ir jie, apsivilkę ašutinėmis, pranašaus tūkstantį du šimtus šešiasdešimt dienų”.
4Ko nga oriwa e rua enei, me nga turanga rama e rua, e tu nei i te aroaro o te Ariki o te whenua.
4Jie yra du alyvmedžiai ir du žibintuvai, stovintys žemės Dievo akivaizdoje.
5A ki te mea tetahi ki te tukino i a raua, ka puta mai he kapura i o raua mangai, e pau ai o raua hoariri: ki te mea hoki tetahi ki te tukino i a raua, ko te whakamatenga tenei mona.
5Ir jei kas panorės juos skriausti, iš jų burnos išsiverš ugnis ir praris jų priešininkus. Jei kas norės jiems kenkti, tas irgi taip žus.
6Kei a raua te tikanga mo te kopani i te rangi, kia kaua e ua te ua i nga ra o ta raua poropititanga: kei a raua ano te tikanga mo te whakaputa ke i nga wai hei toto, mo te patu ano i te whenua ki nga patunga katoa, i nga wa e pai ai raua.
6Jiedu turi valdžią užrakinti dangų, kad jų pranašavimo dienomis nelytų lietus, ir turi valdžią vandenis paversti krauju ir ištikti žemę bet kokia neganda, kada tik panorės.
7A, no ka mutu ta raua whakaatu, ka whawhai ki a raua te kararehe e haere ake ana i roto i te poka torere, a e taea raua e ia, e whakamatea raua.
7Kai jie baigs liudyti, žvėris, išlindęs iš bedugnės, kovos su jais, nugalės ir nužudys juos.
8Ka takoto ano o raua tinana ki te huarahi o te pa nui, e huaina wairuatia nei ko Horoma, ko Ihipa, ki te wahi hoki i ripekatia ai to raua Ariki.
8Jų lavonai gulės gatvėje didžiojo miesto, kuris dvasine prasme vadinamas Sodoma ir Egiptu, kur ir mūsų Viešpats buvo nukryžiuotas.
9A e toru nga ra me te hawhe e tirohia ai o raua tinana e nga huihuinga tangata, e nga hapu, e nga reo, e nga iwi, e kore ano hoki e tukua o raua tinana kia hoatu ki te urupa.
9Tada įvairių tautų, genčių, kalbų ir giminių žmonės matys jų lavonus pusketvirtos dienos ir neleis jų lavonų palaidoti kapuose.
10Ka koa hoki ki a raua te hunga e noho ana i te whenua, ka harakoa, ka tapae taonga tetahi ki tetahi; no te mea i whakamamae enei poropiti tokorua i te hunga e noho ana ki te whenua.
10Žemės gyventojai džiūgaus dėl jų ir linksminsis, ir siųs vieni kitiems dovanas, nes tiedu pranašai vargino žemės gyventojus.
11A muri iho i aua ra e toru me te hawhe, ka uru te manawa ora ki a raua, he mea na te Atua, a ka tu o raua waewae ki runga; nui atu hoki te wehi i pa ki te hunga e titiro ana ki a raua.
11O po pusketvirtos dienos gyvybės dvasia nuo Dievo įžengė į juodu. Jie pašoko ant kojų, ir didžiulė baimė pagavo tuos, kurie į juos žiūrėjo.
12A ka rongo raua i te reo nui i te rangi e mea ana ki a raua, Haere ake korua ki konei. Na haere atu ana raua ki te rangi i roto i te kapua; me te matakitaki ano o raua hoariri ki a raua.
12Ir jie išgirdo galingą balsą iš dangaus, kuris jiems šaukė: “Užženkite šen!” Ir juodu užžengė į dangų debesyje, o jų priešai žiūrėjo į juodu.
13I taua haora ano ka puta he ru nui, ka hinga te wahi whakatekau o te pa; ko nga tangata i mate i taua ru e whitu mano: a ka wehi era atu, a hoatu ana e ratou he kororia ki te Atua o te rangi.
13Tą pačią valandą kilo didelis žemės drebėjimas, ir dešimta dalis miesto sugriuvo. Nuo žemės drebėjimo žuvo septyni tūkstančiai žmonių, o likusieji, baimės apimti, atidavė šlovę dangaus Dievui.
14¶ Kua pahemo te rua o nga Aue; na ka hohoro te toru o nga Aue te haere mai.
14Antroji neganda praėjo. Štai greit artinasi trečioji neganda.
15Na ka whakatangi te whitu o nga anahera; a ka whai i muri nga reo nunui i te rangi, e mea ana, kua riro te rangatiratanga o te ao hei rangatiratanga mo to tatou Ariki, mo tana karaiti hoki; ko ia ano hei kingi ake ake.
15Sutrimitavo septintasis angelas. Danguje pasigirdo galingi balsai, kurie skelbė: “Šio pasaulio karalystės tapo mūsų Viešpaties ir Jo Kristaus karalystėmis, ir Jis valdys per amžių amžius!”
16Na, ko nga kaumatua e rua tekau ma wha, e noho ra i te aroaro o te Atua i runga i o ratou torona, ka takoto ratou, ko o ratou kanohi ki raro, ka koropiko ki te Atua,
16O dvidešimt keturi vyresnieji, sėdintys savo sostuose Dievo akivaizdoje, parpuolė veidais žemėn ir garbino Dievą,
17Ka mea, Ko ta matou whakawhetai tenei ki a koe, e te Ariki, e te Atua Kaha Rawa; tenei koe inaianei, a i mua ano koe, a kei te haere mai ano; no te mea kua riro i a koe tou mana nui, kua kingi ano koe.
17sakydami: “Dėkojame Tau, o Viešpatie, visagalis Dieve, kuris esi ir kuris buvai, ir kuris ateini, kad pasiėmei savo didžiąją galią ir pradėjai viešpatauti.
18I riri hoki nga iwi, a kua tae mai tou riri me te wa mo nga tupapaku e whakawakia ai, te wa hoki e hoatu ai e koe he utu ki au pononga, ki nga poropiti, ki te hunga tapu ano hoki, ki te hunga ano e wehi ana i tou ingoa, ki te hunga nonohi, ki te hunga nunui; e whakangaromia ai hoki te hunga e whakangaro nei i te whenua.
18Tautos įširdo, ir atėjo Tavo rūstybė, metas teisti mirusius ir atlyginti Tavo tarnams, pranašams ir šventiesiems, ir visiems bijantiems Tavojo vardo, mažiems ir dideliems, ir metas sunaikinti tuos, kurie niokoja žemę”.
19A i whakapuaretia ano te whare o te Atua i roto i te rangi, a ka kitea te aaka o tana kawenata i roto i tona whare: na, he uira tera, me nga reo, me nga whatitiri, me te ru, me te whatu nui.
19Ir atsidarė danguje Dievo šventykla, ir pasirodė Jo šventykloje Jo Sandoros skrynia. Ir radosi žaibai, balsai, griaustiniai, žemės drebėjimas ir didelė kruša.