1¶ Ano ra ko Hopa; i mea ia,
1A Job odpovedal a riekol:
2Ata whakarongo mai ki taku kupu, a hei tenei he kupu whakamarie mai ma koutou.
2Počujteže moju reč, a bude mi to za vaše potešenia.
3Tukua ahau, a ka korero hoki ahau; a ka mutu aku korero, haere tonu ta koutou tawai.
3Potrpte ma, aby som ja hovoril, a keď dohovorím, potom sa vysmievaj.
4Ahau nei, ki te tangata koia taku amuamu? A he aha ahau te manawanui ai?
4Či sa ja azda žalujem ľuďom? Alebo prečo by nemal môj duch ustávať v trpezlivosti?
5Titiro mai ki ahau, miharo ai; kopania atu te ringa ki te mangai.
5Pozrite na mňa a predeste sa a položte ruku na ústa.
6Mahara kau ahau, ka wehi, mau pu te wehi o oku kikokiko.
6Keď myslím na to, trniem zdesený, a hrôza pochytáva moje telo.
7¶ He aha te hunga kino i ora ai, i koroheke ai, ae, i marohirohi ai to ratou kaha?
7Prečo žijú bezbožníci, zostarejú sa i mohutnejú v sile?
8Pumau tonu o ratou uri ki to ratou taha ki to ratou aroaro, a ko a ratou whanau kei ta ratou tirohanga atu.
8Ich semeno stojí pevne u nich pred nimi a ich potomstvo pred ich očami.
9O ratou whare kei runga i te rangimarie, kahore he wehi, kahore hoki a te Atua patu ki a ratou.
9Ich domy majú pokoj od strachu, ani nedopáda prút Boží na nich.
10E kaha ana tana puru ki te ekeeke, kahore hoki e he; ka whanau tana kau, kahore hoki he whakatahe.
10Jeho byko skočí a nie bez oplodnenia; jeho krava sa telí a nevyvrhne.
11E tukua mai ana e ratou a ratou kohungahunga ano he kahui hipi, e pekepeke ana a ratou tamariki.
11Vypúšťajú svoje decká jako drobné stádo, a ich deti poskakujú.
12He hunga hapai ratou i te timipera, i te hapa, e koa ana ki te tangi o te okana.
12Povyšujú svoj hlas pri bubne a pri citare a radujú sa zvuku píšťaly.
13O ratou ra pau tonu i runga i te ahuareka, kitea rawatia ake kua heke ki te po.
13Trávia svoje dni v dobrom a v okamihu sostupujú do hrobu.
14Koia ratou i mea ai ki te Atua, Mawehe atu i a matou; kahore hoki o matou hiahia kia matau ki ou ara.
14A hovoria silnému Bohu: Ujdi od nás! Nechceme známosti tvojich ciest.
15He aha ra te Runga Rawa e mahi ai matou ki a ia? He aha hoki te rawa ki a matou ki te inoi ki a ia?
15Čože je Všemohúci, aby sme mu slúžili? A čo nám to pomôže, keď sa mu budeme modliť?
16Nana, kahore he pai mo ratou i o ratou ringa ake: matara atu i ahau te whakaaro o te hunga kino.
16Ale hľa, ich dobré nie je v ich ruke, a preto je rada bezbožných ďaleko odo mňa.
17¶ Pehea te maha o nga matenga o te rama a te hunga kino? O nga panga mai ano hoki o to ratou aitua ki a ratou? O te tuwhanga mai a te Atua i nga mamae i a ia e riri ana?
17Koľko ráz zhasne lampa bezbožných? A či prichádzava na nich ich zhuba? Či im Bôh udeľuje bolesti vo svojom hneve?
18E rite ai ratou ki te kakau witi i mua i te hau, ki te papapa e kahakina atu ana e te paroro?
18Kedy bývajú ako slama pred vetrom a jako plevy, ktoré ukradne víchor?
19E mea ana koutou, E rongoatia ana e te Atua tona kino hei mea mo ana tamariki. Mana e utu tera ki a ia tonu, kia mohio ai ia.
19Že vraj Bôh odkladá jeho synom jeho neprávosť? Nech odplatí jemu, aby vedel!
20Tukua kia kite ona ake kanohi i tona hunanga, a tukua ia kia inu i te riri o te Kaha Rawa.
20Nech vidia jeho oči jeho nešťastie, a nech sa napije z prchlivosti Všemohúceho!
21He aha hoki tana manako ki tona whare i muri i a ia? ka poroa hoki ona marama i waenga?
21Lebo čo mu je, bezbožnému, po jeho dome po ňom, keď je urezaný počet jeho mesiacov?!
22E whakaako ianei tetahi i te Atua ki te matauranga? Ko te kaiwhakawa hoki ia mo te hunga whakakake.
22Či bude niekto učiť známosti silného Boha, jeho, ktorý sám súdi vysokomyseľných?
23Tenei tangata, mate iho ia, pakari rawa ano hoki ona kaha, ata takoto ana ana mea katoa, kahore hoki he raruraru.
23Jeden zomiera v plnom svojom blahobyte, cele bezpečný a pokojný;
24Ki tonu ona u i te waiu, a e makuku ana ona wheua i te hinu.
24jeho žochtáre sú plné mlieka, a špik jeho kostí je zvlažovaný,
25Mate iho hoki tera tangata, kawa tonu tona wairua, kahore hoki he pai hei kai mana.
25kým iný zomiera s roztrpčenou dušou a nejedol v živote dobrého.
26Ka takoto ngatahi raua ki te puehu, a ko te iro hei hipoki mo raua.
26No, spolu ľahnú do prachu, a červy ich pokryjú.
27¶ Nana, e mohio ana ahau ki o koutou whakaaro, ki ta koutou ngarahu nanakia ano hoki moku.
27Hľa, znám vaše myšlienky a vaše úmysly použiť proti mne násilie.
28E ki ana hoki koutou, Kei hea te whare o te rangatira? Kei hea hoki te teneti i noho ai te hunga kino?
28Lebo hovoríte: Kde je dom kniežaťa? A kde je stán príbytkov bezbožných?
29Kahore ianei koutou i ui ki te hunga e haere atu ana i te ara? Kahore ranei koutou i mohio ki a ratou tohu?
29Či ste sa nepýtali tých, ktorí idú pomimo cestou? A či ich pokynov neznáte?
30Kei te rongoa nei hoki te tangata kono mo te ra o te whakangaro; ka whakaputaina ratou i te ra o te riri.
30Že totiž zlý človek býva ušetrený ku dňu záhuby, že bývajú vedení ku dňu výbuchov Božieho hnevu?
31Ko wai e whakaatu i tona ara ki tona aroaro? Ko wai hoki hei hoatu i te utu mo tana mahi ki a ia?
31Kto mu oznámi jeho cestu do jeho tvári? Alebo keď on niečo spácha, kto mu odplatí?
32Heoi ka kawea ia ki te urupa; kei te puranga he wahi mona.
32A on bude doprevadený k hrobom, a ešte i po smrti bude bdieť nad rovom.
33Ka reka ki a ia nga pokuru o te awaawa, ka whai mai ano hoki nga tangata katoa i a ia; e kore nei hoki e taea te tatau te hunga i mua i a ia.
33Budú mu sladnúť hrudy údolia, a za ním potiahne každý človek, a tým pred ním neni počtu.
34He pehea ra ta koutou whakamarie tinihanga i ahau, e toe na hoki te he i roto i a koutou kupu e whakahoki mai na?
34A jako ma tedy potešíte márnosťou, keď vo vašich odpovediach zostáva iba faloš?