1¶ I muri i tenei ka puaki te mangai o Hopa, a ka kanga e ia tona ra.
1Potem odpre Job usta in kolne svoj dan.
2Na ka oho a Hopa, ka mea,
2In izpregovori Job in reče:
3Kia ngaro te ra i whanau ai ahau, te po i korerotia ai, He tamaroa kei roto i te kopu.
3Izgine naj dan, ki sem v njem bil rojen, in noč, ki je rekla: Deček je spočet!
4Waiho taua ra mo te pouri; kaua e tirohia iho e te Atua i runga; kaua hoki e whitingia e te marama.
4Tisti dan – naj postane teman, ne vprašaj po njem Bog od zgoraj, svit mu ne zasij nikdar!
5Kia poke ia i te pouri, i te atarangi hoki o te mate; kia tauria iho e te kapua; kia whakawehia ano hoki e te whakapouritanga o te ra.
5Tema in senca smrti naj si ga prisvojita, mrak naj se ušatori nad njim, vse, kar temni dan, naj ga prestraši!
6Na ko taua po, kia mau pu i te pouri kerekere: kei honoa ki nga ra o te tau; kei huihuia atu ina taua nga marama.
6Tista noč – tema jo prevzemi, naj se ne veseli med dnevi leta, naj ne pride v mesecev število!
7Nana, kia mokemoke taua po, kaua te reo koa e uru ki roto.
7Da, tista noč bodi nerodovitna, veselega glasu ne bodi v njej!
8Kia kanga hoki e te hunga kanga i te ra, e te hunga mohio ki te whakaara rewiatana.
8Prekolnite jo, čarovniki, ki preklinjate dan, ki ste zmožni zbuditi leviatana.
9Kia pouri nga whetu o tona kakarauritanga; kia tatari ki te marama, a kahore noa iho; kei kite hoki i te takiritanga ata.
9Potemné naj zvezde njenega somraka, pričakuje naj svetlobe, pa je ne bodi, tudi utripanja jutranje zarje naj ne zagleda:
10Mona kihai i tutaki i nga tatau o te kopu o toku whaea, kihai i huna i te mauiui kei kitea e ahau.
10zato ker mi ni zaprla materinega telesa, ni skrila nadloge mojim očem.
11¶ He aha ahau te mate ai i te kopu? He aha te hemo ai i toku putanga mai i te kopu?
11Zakaj nisem umrl kar ob rojstvu, izpustil duše, ko sem prišel iz materinega telesa?
12He aha i rite wawe ai nga turi moku, me nga u hei ngote maku?
12Zakaj sem bil vzet na kolena in zakaj na prsi, da sem sesal?
13Me i pena, kua ata takoto ahau, te ai he whakaohooho, moe ana ahau: katahi ahau ka whai okiokinga,
13Kajti sedaj bi ležal in bi počival in spal – in imel bi pokoj
14I roto i nga kingi, i nga kaiwhakatakoto whakaaro o te whenua i hanga nei i nga wahi mokemoke mo ratou,
14s kralji in svetovalci zemlje, ki so si zgradili podrtine,
15I roto ranei i nga rangatira whai koura, o ratou nei whare ki tonu i te hiriwa:
15ali s knezi, ki so imeli zlata, ki so napolnili hiše svoje s srebrom.
16Kua kahore noa iho ranei, kua pera me te materoto e ngaro nei, me nga kohungahunga kahore nei e kite i te marama.
16Ali da bi me sploh ne bilo kakor ni izpovitka, ki so ga zagrebli, kakor otročiči, ki nikdar niso videli luči!
17Mutu ake i reira te whakararuraru a te hunga kino; okioki ana i reira te hunga kua mauiui nga uaua.
17Tam je nehalo krivičnikov divjanje, tam počivajo, ki jim je opešala moč;
18Ata noho ana nga herehere i reira, te rongo i te reo o te kaitukino.
18tam mirno ležé vkup vsi zasužnjenci, ne slišijo več glasu priganjalca.
19Kei reira te iti, te rahi, kahore hoki he rangatira o te pononga.
19Mali in veliki – tam eno je in isto, in hlapec je prost gospodarja svojega.
20¶ He aha te marama i homai ai ki te tangata kei roto nei i te mate? te ora ki te tangata kua kawa te wairua?
20Čemu je dal Bog siromaku luč in življenje onim, ki so v bridkosti duše?
21E koingo nei ki te mate, heoi kahore noa iho; e keri ana kia taea ia, nui atu i te keri i nga taonga huna.
21ki čakajo smrti, pa je ni, in hrepene po njej bolj, nego kdor koplje zaklade,
22Hari pu ratou, koa ana, ina kitea te urupa.
22ki bi se silno veselili in radovali, ko bi našli grob?
23He aha ano te marama i homai ai ki te tangata kua huna nei tona ara, kua oti nei te tutakitaki mai e te Atua?
23Čemu je luč možu, čigar pot je prikrita in ki ga je Bog ogradil s trnjem?
24Kiano hoki ahau i kai, kua tae mai taku mapu: ano he wai oku hamama e ringihia ana.
24Zakaj kadar bi imel jesti, mi je zdihovati, in stokanje moje se razliva kakor voda.
25No te mea kua tae mai ki ahau te mea whakawehi e wehi nei ahau; ko taku e pawera nei kua pa ki ahau.
25Kajti česar sem se bal, to je prišlo nadme, česar me je bilo strah, to me je zadelo.Ni mi miru, ne pokoja, ne počitka, a nova prihaja bridkost!
26Kahore oku humarie, kahore oku ata noho, ehara i te mea e okioki ana; na kua puta te raruraru.
26Ni mi miru, ne pokoja, ne počitka, a nova prihaja bridkost!