1Então Jó, respondendo, disse:
1In Job odgovori in reče:
2Oxalá de fato se pesasse a minhá magoa, e juntamente na balança se pusesse a minha calamidade!
2O da bi se stehtala nevolja moja in da bi na tehtnico položili nesrečo mojo vso!
3Pois, na verdade, seria mais pesada do que a areia dos mares; por isso é que as minhas palavras têm sido temerárias.
3Kajti sedaj je težja nego morski pesek. Zato so bile nepremišljene besede moje.
4Porque as flechas do Todo-Poderoso se cravaram em mim, e o meu espírito suga o veneno delas; os terrores de Deus se arregimentam contra mim.
4Zakaj pšice Vsemogočnega tiče v meni, katerih strup mora piti duh moj, Božje strahote so postavljene v boj zoper mene.
5Zurrará o asno montês quando tiver erva? Ou mugirá o boi junto ao seu pasto?:
5Ali divji osel riga, kadar ima dosti trave, ali muka vol pri svoji krmi?
6Pode se comer sem sal o que é insípido? Ou há gosto na clara do ovo?
6Ali se more jesti neslastno in neslano? ali je okus v jajčjem beljaku?
7Nessas coisas a minha alma recusa tocar, pois são para mim qual comida repugnante.
7Česar se ni hotelo moji duši dotekniti, to mi je kakor gnusna jed sedaj.
8Quem dera que se cumprisse o meu rogo, e que Deus me desse o que anelo!
8O da bi se zgodila prošnja moja, in da bi mi dal Bog, česar želim:
9que fosse do agrado de Deus esmagar-me; que soltasse a sua mão, e me exterminasse!
9da me Bog izvoli streti, da oprosti roko svojo in me odreže!
10Isto ainda seria a minha consolação, e exultaria na dor que não me poupa; porque não tenho negado as palavras do Santo.
10Tako bi mi še ostala tolažba, in radoval bi se v bolečini, ki mi ne prizanaša, da nisem zatajil besede Svetega.
11Qual é a minha força, para que eu espere? Ou qual é o meu fim, para que me porte com paciência?
11Kaj je moja moč, da naj stanovitno čakam, in kaj konec moj, da naj ostanem potrpežljiv?
12É a minha força a força da pedra? Ou é de bronze a minha carne?
12Trdna li kot kamen je moja moč in meso moje je li iz brona?
13Na verdade não há em mim socorro nenhum. Não me desamparou todo o auxílio eficaz?
13Ni li pač tako, da nimam pomoči v sebi nobene, in vsaka pospešitev rešenja je daleč od mene?
14Ao que desfalece devia o amigo mostrar compaixão; mesmo ao que abandona o temor do Todo-Poderoso.
14Prijatelj mora kazati usmiljenje obupujočemu, sicer se odreče strahu Vsegamogočnega.
15Meus irmãos houveram-se aleivosamente, como um ribeiro, como a torrente dos ribeiros que passam,
15Bratje moji so varali kakor hudournik, kakor struga hudournikov, ki se gubé,
16os quais se turvam com o gelo, e neles se esconde a neve;
16ki se kalé od ledu, v katere se zateka sneg.
17no tempo do calor vão minguando; e quando o calor vem, desaparecem do seu lugar.
17Ob času, ko solnce vanje pripeka, presihajo, in ko je vroče, izginejo s svojega kraja.
18As caravanas se desviam do seu curso; sobem ao deserto, e perecem.
18Vijejo se semtertja poti njih toka, gredo v puščavo in se razgube.
19As caravanas de Tema olham; os viandantes de Sabá por eles esperam.
19Gledale so tja karavane iz Teme, potne družbe iz Sabe so upale vanje:
20Ficam envergonhados por terem confiado; e, chegando ali, se confundem.
20osramočene so bile, ker so se zanašale nanje, prišle so do tja, in rdečica jih je oblila.
21Agora, pois, tais vos tornastes para mim; vedes a minha calamidade e temeis.
21Res, tako ste mi postali v nič; strahoto ste zazrli in se preplašili.
22Acaso disse eu: Dai-me um presente? Ou: Fazei-me uma oferta de vossos bens?
22Ali sem morda rekel: Dajte mi, ali: Žrtvujte zame darilo od svojega blaga,
23Ou: Livrai-me das mãos do adversário? Ou: Resgatai-me das mãos dos opressores ?
23ali: Oprostite me iz pesti zatiralčeve, ali: Odkupite me iz roke silovitnikove?
24Ensinai-me, e eu me calarei; e fazei-me entender em que errei.
24Poučite me, in molčal bom, in v čem sem se motil, razodenite mi!
25Quão poderosas são as palavras da boa razão! Mas que é o que a vossa argüição reprova?
25Kako krepke so poštene besede! A kaj dokazuje karanje vaše?
26Acaso pretendeis reprovar palavras, embora sejam as razões do desesperado como vento?
26Mislite li grajati besede moje? Saj v veter gredo govori obupujočega!
27Até quereis lançar sortes sobre o órfão, e fazer mercadoria do vosso amigo.
27Še za siroto bi vi vrgli kocko in prodali prijatelja svojega!
28Agora, pois, por favor, olhai para, mim; porque de certo � vossa face não mentirei.
28In sedaj se blagovolite ozreti vmé, kajti v lice vam vendar ne bom lagal.
29Mudai de parecer, peço-vos, não haja injustiça; sim, mudai de parecer, que a minha causa é justa.
29Povrnite se, ne zgodi naj se krivica, da, povrnite se, pravda moja je pravična!Je li nepravičnost na jeziku mojem? ali ne more okus moj razpoznati, kaj je pogubljivo?
30Há iniqüidade na minha língua? Ou não poderia o meu paladar discernir coisas perversas?
30Je li nepravičnost na jeziku mojem? ali ne more okus moj razpoznati, kaj je pogubljivo?