1A pamätaj na svojho Stvoriteľa vo dňoch svojej mladosti, kým neprijdú dni zlého, a nepriblížia sa roky, o ktorých povieš: Nemám v nich záľuby;
1I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se."
2kým sa nezatmie slnko i svetlo i mesiac i hviezdy, a kým sa nenavrátia husté oblaky po daždi,
2Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.
3toho dňa, keď sa budú triasť strážcovia domu, a nakrivia sa silní mužovia, a prestanú pracovať melúce, pretože ich bude málo, a zatmia sa tie, ktoré vyzerajú z okien,
3U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
4a zavrú sa dvere do ulice pri slabom zvuku mlyna a človek povstane na hlas vtáka, a mlčiac budú sa krčiť všetky dcéry veselého spevu;
4kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.
5aj vysokého miesta sa budú báť a budú vidieť strachy na ceste; kvitnúť bude mandlový strom, a ťažko sa povlečie kobylka, a poruší sa žiadosť, lebo človek ide do domu svojej večnosti, a po ulici budú vôkol chodiť oplakávajúci;
5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama.
6kým sa neroztrhne strieborný povraz, a nerozrazí sa zlatá čaša, a nerozbije sa vedierce nad prameňom, a nerozláme sa kolo a padne do jamy,
6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru;
7a tak sa navráti prach do zeme, jako bol, a duch sa navráti k Bohu, ktorý ho dal.-
7i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
8Márnosť márnosti, riekol Kazateľ, a všetko márnosť.
8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.
9A nad to, čo bol Kazateľ múdry, ešte vyučoval i ľud vedomosti a vyzvedal a zpytoval: složil množstvo prísloví.
9A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.
10Kazateľ hľadal, aby našiel vzácne slová a napísané veci pravé, slová pravdy.
10Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.
11Slová múdrych sú jako pobádajúce ostne a jako hlboko zabité hreby výroky shromaždení múdrych, vydané od jedného pastiera.
11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.
12A nad to viac, môj synu, daj sa poučiť! Robeniu kníh nieto nijakého konca, a mnoho čítať je zomdlením tela.
12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo.
13Suma všetkého toho, čo si počul: Boj sa Boha a ostríhaj jeho prikázania, lebo to je povinnosťou každého človeka,
13Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek."
14pretože Bôh privedie každý skutok na súd i každú vec skrytú, už či je dobrá či zlá.
14Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.