1A Job odpovedal a riekol:
1Job progovori i reče:
2Skutočná pravda, že ste vy ľudia, a že s vami zomrie múdrosť.
2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
3I ja mám srdce, rozum, ako vy: neležím padlý ďalej od vás, a u koho by nebolo podobného poznania?
3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4Za posmech som svojmu vlastnému priateľovi; človek, ktorý volával k Bohu, a ohlasoval sa mu; za posmech je spravedlivý a bezúhonný.
4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
5Opovrhnutou fakľou, podľa mienky toho, kto žije bezpečne, je ten, kto stojí blízko tých, ktorých noha klesá.
5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
6Bezstarostné sú stány lúpežníkov a nádejné tých, ktorí popudzujú silného Boha, tých, ktorých uvedie Bôh do svojej ruky.
6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7Ale nože sa opýtaj hoci hoväda, a poučí ťa, a nebeského vtáka, a oznámi ti,
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8alebo hovor zemi, a poučí ťa, a budú ti o tom rozprávať ryby mora.
8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
9Ktoré zo všetkého toho by nevedelo, že to učinila ruka Hospodinova?!
9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
10V ktorého ruke je duša každého toho, čo je živé, jako i duch každého tela človeka!
10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11Či azda ucho nezkúša slov, ako ďasno si ochutnáva pokrm?
11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12Pri starcoch je múdrosť a pri ľuďoch dlhého veku rozumnosť.
12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13U neho je múdrosť a hrdinská sila; jeho je rada a rozumnosť.
13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14Hľa, sborí, a nepostaví sa; zavrie človeka, a neotvorí sa.
14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15Hľa, zahatí vody, a vyschnú, a keď ich pošle, podvrátia zem.
15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16U neho je sila i bytie; jeho je ten, kto blúdi, i ten, kto uvodí do bludu.
16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17Vodí radcov za sebou bosých a zo sudcov robí bláznov.
17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18Rozväzuje kázeň kráľov a pútajúc ich pripasuje opasok na ich bedrá.
18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19Uvodí kňazov v nerozum a vyvracia mocných.
19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
20Odníma rty ľuďom, ktorí sa na ne spoliehajú, a berie starcom rozumný súd.
20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
21Vylieva potupu na kniežatá a uvoľňuje opasok mocných.
21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
22Odkrýva hlboké veci zo tmy a vyvodí tôňu smrti na svetlo.
22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23Zveličuje národy a hubí ich; rozširuje národy a zavodí ich.
23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24Odníma srdce hlavám ľudu zeme a činí to, aby blúdili po púšti, tam, kde niet cesty.
24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
25Tápajú vo tme a nemajú svetla, a pôsobí to, aby blúdili jako opilý.
25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.