1Náčelníkovi speváckeho sboru. Žalm Dávidov. Hospodine, prezkúmal si ma a poznal.
1Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2Ty znáš moje sadanie i moje vstávanie; rozumieš mojej myšlienke zďaleka.
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Pozoruješ moje chodenie i ležanie a znáš dobre všetky moje cesty.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4Lebo ešte ani nemám slova na jazyku, a hľa, Hospodine, ty to vieš všetko.
4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5Obkľúčil si ma odzadu i odpredu a položil si na mňa svoju ruku.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6Je to predivná znalosť, nad môj rozum, tak vysoká, že nemôžem po ňu.
6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7Kam by som zašiel od tvojho ducha? Alebo kam by som utiekol pred tvojou tvárou?
7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Keby som vystúpil na nebesia, tam si ty; keby som si postlal v hrobe, hľa, i tam si.
8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9Keby som vzal krýdla rannej zory, aby som zaletel a býval pri najďaľšom mori,
9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10i tam by ma sprevadila tvoja ruka, a pochytila by ma tvoja pravica.
10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11A keby som povedal: Aspoň tma ma zakryje; ale i noc je tebe svetlom vôkol mňa.
11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
12Ani tma nezatmí pred tebou, a noc ti svieti jako deň, tebe je jedno či tma či svetlo.
12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13Lebo tvojím vlastníctvom sú moje ľadviny; usnoval si ma v živote mojej matky.
13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14Oslavovať ťa budem preto, že som hrozne a predivne utvorený. Predivné sú tvoje skutky, a moja duša to zná veľmi dobre.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15Niktorá moja kosť nie je ukrytá pred tebou, ktorý som učinený v skrytosti; utkaný som v hlbinách zeme.
15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16Tvoje oči videly môj trup, a do tvojej knihy sú zapísané všetky moje údy jako aj dni, v ktorých boly utvorené, keď ešte nebolo ani jedného z nich.
16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17A mne jaké drahé sú tvoje myšlienky, ó, silný Bože, A jaký ohromný je ich počet!
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18Keby som ich chcel spočítať, je ich viac ako piesku. Keď sa prebudím, vždy len som s tebou.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19Keby si, Bože, zabil bezbožníka a povedal: Mužovia krvi, odstúpte odo mňa!
19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20Tí, ktorí hovoria o tebe nešľachetne, berú nadarmo tvoje meno, tvoji odporcovia.
20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21Či nie je tak, Hospodine, že nenávidím tých, ktorí teba nenávidia? A tí, ktorí povstávajú proti tebe, sa mi ošklivia.
21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22Celou nenávisťou ich nenávidím; stali sa mi nepriateľmi.
22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23Prezkúmaj ma, silný Bože, a poznaj moje srdce! Zkús ma a poznaj moje myšlienky
23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24a vidz, či je vo mne nejaká zlá cesta, a veď ma cestou večnosti.
24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!