Slovenian

Esperanto

Job

3

1Potem odpre Job usta in kolne svoj dan.
1Poste Ijob malfermis sian busxon, kaj malbenis sian tagon.
2In izpregovori Job in reče:
2Kaj Ijob ekparolis, kaj diris:
3Izgine naj dan, ki sem v njem bil rojen, in noč, ki je rekla: Deček je spočet!
3Pereu la tago, en kiu mi naskigxis, Kaj la nokto, kiu diris:Embriigxis homo.
4Tisti dan – naj postane teman, ne vprašaj po njem Bog od zgoraj, svit mu ne zasij nikdar!
4Tiu tago estu malluma; Dio de supre ne rigardu gxin, Neniu lumo ekbrilu super gxi.
5Tema in senca smrti naj si ga prisvojita, mrak naj se ušatori nad njim, vse, kar temni dan, naj ga prestraši!
5Mallumo kaj tomba ombro ekposedu gxin; Nubo gxin kovru; Eklipsoj de tago faru gxin terura.
6Tista noč – tema jo prevzemi, naj se ne veseli med dnevi leta, naj ne pride v mesecev število!
6Tiun nokton prenu mallumego; GXi ne alkalkuligxu al la tagoj de la jaro, GXi ne eniru en la kalkulon de la monatoj.
7Da, tista noč bodi nerodovitna, veselega glasu ne bodi v njej!
7Ho, tiu nokto estu soleca; Neniu gxojkrio auxdigxu en gxi.
8Prekolnite jo, čarovniki, ki preklinjate dan, ki ste zmožni zbuditi leviatana.
8Malbenu gxin la malbenantoj de la tago, Tiuj, kiuj estas pretaj eksciti levjatanon.
9Potemné naj zvezde njenega somraka, pričakuje naj svetlobe, pa je ne bodi, tudi utripanja jutranje zarje naj ne zagleda:
9Mallumigxu la steloj de gxia krepusko; GXi atendu lumon, kaj cxi tiu ne aperu; Kaj la palpebrojn de matenrugxo gxi ne ekvidu;
10zato ker mi ni zaprla materinega telesa, ni skrila nadloge mojim očem.
10Pro tio, ke gxi ne fermis la pordon de la utero de mia patrino Kaj ne kasxis per tio la malfelicxon antaux miaj okuloj.
11Zakaj nisem umrl kar ob rojstvu, izpustil duše, ko sem prišel iz materinega telesa?
11Kial mi ne mortis tuj el la utero, Ne senvivigxis post la eliro el la ventro?
12Zakaj sem bil vzet na kolena in zakaj na prsi, da sem sesal?
12Kial akceptis min la genuoj? Por kio estis la mamoj, ke mi sucxu?
13Kajti sedaj bi ležal in bi počival in spal – in imel bi pokoj
13Mi nun kusxus kaj estus trankvila; Mi dormus kaj havus ripozon,
14s kralji in svetovalci zemlje, ki so si zgradili podrtine,
14Kune kun la regxoj kaj la konsilistoj sur la tero, Kiuj konstruas al si izolejojn,
15ali s knezi, ki so imeli zlata, ki so napolnili hiše svoje s srebrom.
15Aux kun la potenculoj, kiuj havas oron, Kiuj plenigas siajn domojn per argxento;
16Ali da bi me sploh ne bilo kakor ni izpovitka, ki so ga zagrebli, kakor otročiči, ki nikdar niso videli luči!
16Aux kiel abortitajxo kasxita mi ne ekzistus, Simile al la infanoj, kiuj ne vidis lumon.
17Tam je nehalo krivičnikov divjanje, tam počivajo, ki jim je opešala moč;
17Tie la malpiuloj cxesas tumulti; Kaj tie ripozas tiuj, kies fortoj konsumigxis.
18tam mirno ležé vkup vsi zasužnjenci, ne slišijo več glasu priganjalca.
18Tie la malliberuloj kune havas ripozon; Ili ne auxdas la vocxon de premanto.
19Mali in veliki – tam eno je in isto, in hlapec je prost gospodarja svojega.
19Malgranduloj kaj granduloj, tie ili estas; Kaj sklavo estas libera de sia sinjoro.
20Čemu je dal Bog siromaku luč in življenje onim, ki so v bridkosti duše?
20Por kio al suferanto estas donita la lumo, Kaj la vivo al tiuj, kiuj havas maldolcxan animon,
21ki čakajo smrti, pa je ni, in hrepene po njej bolj, nego kdor koplje zaklade,
21Kiuj atendas la morton, kaj gxi ne aperas, Kiuj elfosus gxin pli volonte ol trezorojn,
22ki bi se silno veselili in radovali, ko bi našli grob?
22Kiuj ekgxojus kaj estus ravitaj, Se ili trovus tombon?
23Čemu je luč možu, čigar pot je prikrita in ki ga je Bog ogradil s trnjem?
23Al la homo, kies vojo estas kasxita, Kaj antaux kiu Dio starigis barilon?
24Zakaj kadar bi imel jesti, mi je zdihovati, in stokanje moje se razliva kakor voda.
24Antaux ol mi ekmangxas panon, mi devas gxemi, Kaj mia plorkriado versxigxas kiel akvo;
25Kajti česar sem se bal, to je prišlo nadme, česar me je bilo strah, to me je zadelo.Ni mi miru, ne pokoja, ne počitka, a nova prihaja bridkost!
25CXar terurajxo, kiun mi timis, trafis min, Kaj tio, pri kio mi estis maltrankvila, venis al mi.
26Ni mi miru, ne pokoja, ne počitka, a nova prihaja bridkost!
26Mi ne havas trankvilon, mi ne havas kvieton, mi ne havas ripozon; Trafis min kolero.