1{Pesem in psalm sinov Korahovih. Načelniku godbe; na mahalat leanot. Pouk Hemana Ezrahovca.} O GOSPOD, Bog zveličanja mojega, po dnevi kličem in po noči pred teboj.
1Kanto-psalmo de la orahxidoj. Al la hxorestro. Por mahxalat-leanoto. Instruo de Heman, la Ezrahxido. Ho Eternulo, Dio de mia savo! Tage kaj nokte mi krias antaux Vi.
2Pred obličje tvoje pridi molitev moja, nagni uho svoje k mojemu vpitju.
2Mia pregxo venu antaux Vian vizagxon; Klinu Vian orelon al mia ploro.
3Kajti nasičena je z nadlogami duša moja in življenje moje je dospelo do kraja mrtvih.
3CXar mia animo trosatigxis de malbonoj Kaj mia vivo atingis SXeolon.
4Štejejo me med tiste, ki se pogrezajo v jamo; podoben sem možu, ki mu je minila življenja moč.
4Mi similigxis al la forirantoj en la tombon; Mi farigxis kiel viro sen fortoj,
5Med mrtvimi sem zapuščen kakor pobiti, ležeči v grobu, ki se jih ne spominjaš več, ker so ločeni od tvoje roke.
5Etendita inter mortintoj; Kiel mortigitoj, kusxantaj en la tombo, Kiujn Vi jam ne rememoras Kaj kiuj estas forigitaj for de Via mano.
6Položil si me v jamo najglobočjo, v kraje temne, v globočine.
6Vi metis min en la plej profundan foson, En mallumon, en abismon.
7Trdo me tlači jeza tvoja in vse valove svoje zaganjaš v me. (Sela.)
7Pezas sur mi Via furiozo, Kaj per cxiuj Viaj ondoj Vi min premas. Sela.
8Oddalil si od mene znance moje, storil si me njim v najhujšo gnusobo; zajet sem, in pobegniti ne morem.
8Vi malproksimigis de mi miajn konatojn, Vi faris min abomenajxo por ili; Mi estas ensxlosita, kaj mi ne povas eliri.
9Oko moje mrli od bede; kličem te, GOSPOD, vsak dan, k tebi razpenjam roke svoje.
9Mia okulo mallumigxis de malgxojo; Mi vokas Vin, ho Eternulo, cxiutage, Mi etendas al Vi miajn manojn.
10Boš li na mrtvih delal čudeže? Ali mrtvi vstajajo, da bi te slavili? (Sela.)
10CXu por mortintoj Vi faros miraklojn? CXu malvivuloj levigxos kaj gloros Vin? Sela.
11Ali naj bi se v grobu oznanjala milost tvoja, zvestoba tvoja v kraju pogube?
11CXu en la tombo estos rakontata Via boneco, Kaj fidindeco en la abismo?
12Ali se mar v temini spoznajo čuda tvoja in pravičnost tvoja v pozabljenja deželi?
12CXu en la mallumo estos konataj Viaj mirakloj, Kaj Via justeco en la lando de forgeso?
13Jaz pa vpijem, GOSPOD, k tebi, že zjutraj ti hiti naproti molitev moja.
13Sed mi vokas al Vi, ho Eternulo, Kaj matene mia pregxo Vin renkontas.
14Zakaj zametaš dušo mojo, o GOSPOD, skrivaš mi obličje svoje?
14Kial, ho Eternulo, Vi forpusxas mian animon? Kial Vi kasxas Vian vizagxon de mi?
15Siromak sem in blizu smrti od mladosti svoje, strahove tvoje prenašam in sem izbegan.
15Mi estas mizera kaj senforta detempe de la juneco; Mi portas Viajn terurojn, mi konsumigxas.
16Jeze tvoje žar gre čezme, strahote tvoje me uničujejo;
16Venis sur min Via furiozo, Viaj timigoj min dispremas.
17obdajajo me kakor vode ves dan, obstopajo me vse skupaj.Oddalil si od mene prijatelja in tovariša, temine so mi znanci edini.
17Ili cxirkauxas min, kiel akvo, cxiutage; Ili tute min cxirkauxsiegxas.
18Oddalil si od mene prijatelja in tovariša, temine so mi znanci edini.
18Vi malproksimigis de mi amanton kaj amikon; Miaj konatoj estas en mallumo.