1{Pesem stopinj, Davidova.} GOSPOD, srce moje se ne napihuje in oči se ne povzdigujejo, in ne pečam se z rečmi, ki so prevelike in prečudovite zame.
1Nyanyian ziarah Daud. TUHAN, aku tidak angkuh, dan tidak sombong. Aku tidak mengejar hal-hal yang terlalu besar atau yang terlalu sulit bagiku.
2Zares, pomiril sem in utešil srce svoje; kakor dete, odstavljeno od prsi, pri materi svoji, kakor odstavljeno dete je pri meni duša moja.Nado imej, Izrael, v GOSPODU, od tega časa in na vekomaj!
2Sesungguhnya, hatiku tenang dan tentram; seperti bayi yang habis menyusu, berbaring tenang di pangkuan ibunya, setenang itulah hatiku.
3Nado imej, Izrael, v GOSPODU, od tega časa in na vekomaj!
3Berharaplah kepada TUHAN, hai umat-Nya, sekarang dan selama-lamanya.