¹Slavi, duša moja, GOSPODA! GOSPOD, Bog moj, velik si silno, lepoto in veličastvo si oblekel;

¹¶ Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. E Ihowa, e toku Atua, he nui rawa koe; he honore, he kororia ou kakahu.

²ogrinjaš se s svetlobo kakor z obleko, nebesa razpenjaš kakor šator.

²E roropi nei i te marama ki a koe ano he kakahu, e hora nei i nga rangi ano he kakahu tauarai.

³Kateri stavi v vodah tramovje hramov svojih, ki nareja oblake za voz svoj, ki hodi po vetrov perutih,

³E whakanoho nei i nga kurupae o ona ruma ki nga wai: e mea nei i nga kapua hei hariata mona: e haere nei i runga i nga pakau o te hau.

⁴ki dela vetrove za poslance svoje, za služabnike svoje ogenj plamteči.

⁴E mea nei i nga hau hei karere mana, i te mura ahi hei kaimahi mana.

⁵Postavil je zemljo na podstave njene, da se ne gane na večne čase.

⁵Nana nei i whakatu te whenua ki runga ki ona turanga, kei nekenekehia ake ake.

⁶Z valovjem si jo ogrnil kakor z odejo, čez gore so stale vode.

⁶Nau ano i hipoki ki te rire hei kakahu: tu ana nga wai i runga i nga maunga.

⁷Na karanje tvoje so pobegnile, pred groma tvojega glasom so urno bežale –

⁷Rere ana ratou i tau riri: tahuti tonu atu i te reo o tau whatitiri;

⁸dvignile so se gore, pogreznile se doline – na mesto, katero si jim bil ustanovil.

⁸Puke ake ana ra nga maunga, heke iho ana ma nga whawharua ki te wahi i whakaritea e koe mo ratou.

⁹Mejo si jim postavil, da je ne prestopijo, da se ne povrnejo pokrit zemljo.

⁹Kua whakatakotoria e koe he rohe kei koni mai ratou, kei hoki mai hei taupoki mo te whenua.

¹⁰Ti izpuščaš studence po dolinah, da tečejo med gorami;

¹⁰¶ Nana i tono nga puna ki roto ki nga awaawa, e rere nei i waenga o nga puke.

¹¹napajajo vse poljske živali, žejo svojo si gasé divji osli.

¹¹Hei wai mo nga kirehe katoa o te parae: na noa te matewai o nga kaihe mohoao.

¹²Poleg njih prebivajo ptice nebeške, glasijo se izmed vej.

¹²Kei reira nga nohoanga o nga manu o te rangi, e korihi nei i roto i nga manga.

¹³On namaka gore iz hramov svojih, s sadom del tvojih se siti zemlja.

¹³He mea whakamakuku nana nga puke i ona ruma: ka makona te whenua i nga hua o au mahi.

¹⁴On daje, da raste trava živini in zelišče človeku v rabo, da si pripravi hrano iz zemlje,

¹⁴Ko ia hei whakatupu i te tarutaru ma te kararehe, i te otaota hei mea ma te tangata; kia whakaputaina ake ai he taro i te whenua;

¹⁵in vino, ki razveseljuje srce človeku, in olje, ki svetel nareja obraz, in kruh, ki podpira srce človeku.

¹⁵He waina hei whakahari i te ngakau o te tangata, he hinu e piata ai tona mata, me te taro hei whakakaha i te ngakau o te tangata.

¹⁶Siti se drevje GOSPODOVO, cedre na Libanonu, ki jih je vsadil,

¹⁶Ki tonu i te wai nga rakau a Ihowa, nga hita o Repanona i whakatokia e ia.

¹⁷kjer gnezdijo ptički, tudi štorklja, ki ima hišo svojo na jelkah.

¹⁷Hanga ake e nga manu he ohanga ki reira: te taaka, ko nga kauri tona whare.

¹⁸Gore visoke so divjim kozlom, pečine skalnim jazbecem prebivališče.

¹⁸Hei piringa nga puke tiketike mo nga koati mohoao: nga kohatu mo nga rapeti.

¹⁹Naredil je mesec, da meri čase, in solnce, ki pozna zahod svoj.

¹⁹¶ I hanga e ia te marama hei tohu taima: e matau ana te ra ki tona torengitanga.

²⁰Temo narejaš, da je noč, tedaj so vse gozdne živali pokonci:

²⁰Ko koe hei whakapouri, a kua po: na ngoki mai ana nga kirehe katoa o te ngahere.

²¹mladi levi rjovejo za plenom in zahtevajo od Boga mogočnega hrane svoje.

²¹Ko nga kuao raiona ngengere ana ratou, he mea kai, he rapu kai ma ratou i te Atua.

²²Ko izhaja solnce, se poskrijejo in ležé v brlogih svojih.

²²Ko te putanga mai o te ra ka poto atu ratou, takoto ana i o ratou kuhunga.

²³Človek pa gre na delo svoje in po opravilu svojem do večera.

²³Ko te tangata ka haere ki ana hanga, ki tana mahi, a ahiahi noa.

²⁴Kako mnogotera so dela tvoja, o GOSPOD, v modrosti si jih naredil vsa, polna je zemlja stvorov tvojih!

²⁴Ano te tini o au mahi, e Ihowa! he mohio rawa tau mahi i aua mea katoa; ki tonu te whenua i au taonga.

²⁵Ondi morje, veliko in prostrano, v njem je laznine brez števila, živali velikih in malih.

²⁵Kei ko ra ko te moana, tona nui tuauriuri: kei reira nga mea ngokingoki e kore e taea te tatau, nga kirehe hoki, ana nonohi, ana nunui.

²⁶Tod hodijo ladje in leviatan, ki si ga ustvaril, naj se v njem igra.

²⁶Kei reira nga kaipuke e teretere ana: kei reira taua rewiatana i hanga e koe hei takaro ki reira.

²⁷Vse to čaka tebe, da jim daš njih živeža o svojem času.

²⁷E tatari katoa ana enei ki a koe, kia hoatu e koe te kai ma ratou i te wa e tika ai.

²⁸Kadar jim daješ, pobirajo, odpreš jim roko svojo, in sitijo se z dobrotami.

²⁸Ko tau e hoatu ai ma ratou, kohikohia ana e ratou: te wherahanga o tou ringa, makona tonu ratou i te pai.

²⁹Kadar jim skriješ obličje svoje, se prestrašijo; vzameš jim sapo, in ginejo ter se povračajo v prah svoj.

²⁹Ko te hunanga o tou mata, pororaru ana ratou: ka kapohia e koe to ratou manawa, ka marere ratou, a ka hoki ano ki to ratou puehu.

³⁰Pošiljaš sapo svojo in jih spet ustvarjaš, in tako obličje obnavljaš zemlji.

³⁰Ko tau tononga mai i tou wairua, kua hanga ratou; a whakahoutia ana e koe te mata o te whenua.

³¹Slava GOSPODOVA traja naj vekomaj! Veseli se naj GOSPOD v delih svojih!

³¹¶ Kia whai kororia a Ihowa ake ake, kia hari a Ihowa ki ana mahi:

³²Ko pogleda na zemljo, se trese ona, ko se dotakne gorá, se kadé.

³²Tana tirohanga iho ki te whenua, ru ana: kua pa ki nga puke, na pongere ana.

³³Pel bom GOSPODU vse svoje žive dni, psalme prepeval Bogu svojemu, dokler bodem živ.

³³Ka waiata ahau ki a Ihowa i ahau e ora ana: ka himene ki toku Atua i ahau ano i te ao nei.

³⁴O da bi mu bilo prijetno premišljevanje moje! Jaz se hočem radovati v GOSPODU.Izginejo naj grešniki z zemlje in brezbožnikov več ne bodi! Slavi, duša moja, GOSPODA! Aleluja!

³⁴Kia reka toku whakaaronga ki a ia, ka hari ahau ki a Ihowa.

³⁵Izginejo naj grešniki z zemlje in brezbožnikov več ne bodi! Slavi, duša moja, GOSPODA! Aleluja!

³⁵Kia moti nga tangata hara i runga i te whenua, ko te hunga kino kia poto katoa atu. Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. Whakamoemititia a Ihowa.