1Zgodi se pa, ko so zvedeli Sanbalat, Tobija in Gesem Arabec in drugi naših sovražnikov, da sem dozidal obzidje ter da v njem ni bilo več vrzeli (dasi še nisem do tedaj obesil durnic na vrata),
1 Waato kaŋ i konda baaru Sanballat da Tobiya nda Laarabo Gesem, d'iri ibare cindey kulu se, ka ne ay na birni cinaro te hala kortimi kulu mana cindi (amma hala hõ ay mana jin ka me daabuyaŋ bundey sinji meyey gaa jina,)
2da pošljeta k meni Sanbalat in Gesem ter sporočita: Pridi, in naj se snidemo v kateri vasi na Onski ravnini. Ona sta pa mislila storiti mi hudo.
2 kala Sanballat da Gesem donton ay gaa ka ne: «Kaa, iri ma care kubay Ono gooro kawyey fo ra.» (Amma ngey wo, i ga ne hala ngey ga hasaraw fo te ay se no.)
3In pošljem sle in jima sporočim: Opravljam veliko delo, ne morem priti tja doli. Čemu naj počiva delo, če bi ga popustil in prišel doli k vam?
3 Ay mo na diyayaŋ donton i gaa ka ne: «Ay goono ga goy fo te kaŋ ga beeri, kaŋ ga naŋ ay si du ka kaa. Ifo se no i ga goyo naŋ hal ay ma fay d'a ka zulli ka kaa araŋ do?»
4Štirikrat sta k meni poslala z istimi besedami, in odgovarjal sem jima na ta način.
4 I donton ay gaa hala sorro taaci da ceeyaŋ wo dumi. Ay mo, yaadin no ay ga tu d'a i se, sanda waato wano cine.
5Tedaj pošlje Sanbalat petič istotako hlapca svojega k meni z odprtim listom v roki,
5 Saaya din Sanballat ye ka donton ay gaa hala sorro guwanta, kaŋ a ga nga zanka donton nda tira feerante nga kambe ra.
6v katerem je bilo pisano: Pripoveduje se med narodi, in Gesem to pravi, da se ti in Judje mislite izneveriti; zato gradiš obzidje, in ti jim hočeš biti kralj, kakor se govori.
6 A ra binde i hantum ya-cine ka ne: «I goono ga ci dumi cindey ra, Gesem mo no goono ga ci ka ne, way, kaŋ nin da Yahudancey, araŋ gonda murteyaŋ miila. Woodin se no ni goono ga birni windanta cinaro cina. Ni ga ba ni ma ciya i bonkooni, sanney din boŋ.
7In postavil si tudi proroke, da oznanjajo o tebi v Jeruzalemu, govoreč: Kralj je na Judovem! In sedaj lahko zasliši kralj to, kar se govori. Sedaj torej pridi, da se posvetujemo skupaj!
7 Woodin banda, ni na annabiyaŋ daŋ Urusalima ra, ka ne i ma annabitaray te ka ne: ‹Bonkooni go no Yahuda ra.› Sohõ binde, i ga seeda bonkoono se sanni woodin yaŋ boŋ. Ni binde, ni ma kaa sohõ, iri ma saaware.»
8Nato pošljem k njemu in sporočim: Nič takega se ni zgodilo, kar ti praviš, temuč v srcu svojem si to izmislil.
8 Gaa no ay donton i gaa ka ne: «Hay kulu kaŋ ni ci, i mana a dumi te, amma ni bina ra no ni n'i dagu ka kaa taray.»
9Zakaj vsi oni so nas hoteli prestrašiti, češ, da bodo roke naše nehale od dela, da se ne dovrši. –Sedaj pa, Bog, pokrepčaj moje roke!
9 Zama i kulu miila ga ti ngey m'iri humburandi. I si ne kal iri kambey ga yay goyo ra, hala iri ma si hin k'a te. Amma sohõ, ya Irikoy, m'ay kambey gaabandi!
10In šel sem v hišo Semaja, sinu Delaja, sinu Mehetabela, ki se je bil zaklenil. In on je rekel: Snidiva se v hiši Božji, sredi templja, in zapriva duri templjeve; zakaj pridejo, da te umore, po noči pridejo, da te ubijejo!
10 Koyne, ay koy Semaya Delaya izo Mehetabel ize kwaara, boro fo kaŋ go daabante. Nga mo ne: «Naŋ iri ma care kubay Irikoy windo ra, sududuyaŋ fuwo ra. Iri ma fuwo meyey daabu, zama i ga kaa ka ni wi. Oho, cin no i ga kaa ka ni wi!»
11Jaz pa sem dejal: Mož, kakršen sem jaz, naj beži? In kako bi smel tak, kakršen sem jaz, iti v tempelj, da ostane živ? Ne pojdem vanj!
11 Amma ay ne a se: «Boro sanda ay cine no ga zuru, wala? May no koyne, ay wo dumi, kaŋ ga hin ka furo sududuyaŋ fuwo ra, a ma funa mo? Ay wo si furo bo!»
12In razpoznal sem, da ga ni poslal Bog, temuč govoril je to prorokovanje zoper mene, in Tobija in Sanbalat sta mu bila dala denarja
12 Ay du ka faham mo kaŋ a go, manti Irikoy no k'a donton, amma a na annabitaray woodin ci no ka gaaba nd'ay. Tobiyayaŋ da Sanballat mo, ngey no k'a sufuray.
13in je bil najet v ta namen, da se zbojim in storim tako in se pregrešim in da bi imela kaj hudega poročati, da bi me mogla zasramovati.
13 I n'a sufuray no zama a m'ay humburandi se, ay ma woodin te ka zunubi te se, ngey mo ma du fondo kaŋ g'ay wow, zama ngey ma janceyaŋ candi ka kande iri gaa mo.
14Spominjaj se, moj Bog, Tobija in Sanbalata, primerno tem njiju delom, in tudi prorokinje Noadije in drugih prorokov, ki so me hoteli spraviti v strah.
14 Ya ay Irikoyo, ma fongu Tobiya nda Sanballat gaa i goyey wo boŋ, da wayboro annabo* mo, Nowadiya, da annabi cindey kaŋ yaŋ ga ba ngey m'ay humburandi.
15In obzidje je bilo dokončano petindvajseti dan meseca Elula, v dvainpetdesetih dneh.
15 Yaadin no i na birno windanta cinaro ban d'a Elul hando ra, a jirbi waranka cindi guwanta ra, sanda jirbi waygu cindi hinka nooya.
16In ko so to slišali vsi sovražniki naši, so se zbali vsi pogani, ki so živeli okoli nas, in bili so zelo uplašeni sami v sebi, kajti spoznali so, da je to delo dognal Bog.
16 A ciya mo, waato kaŋ iri ibarey kulu maa baaro, kala dumi cindey kulu kaŋ yaŋ goono g'iri windi humburu, i biney pati mo ka donda ngey boŋ zama i bay kaŋ goy woodin, iri Irikoyo dabari no.
17Tudi so v teh dneh plemenitniki Judovi pošiljali mnogo listov Tobiju, jim pa so dohajali listi od Tobija.
17 Jirbey din ra mo Yahuda laabukoyey soobay ka tira boobo hantum Tobiya se. Tobiya mo tirey goono ga koy i do.
18Dosti jih je namreč bilo na Judovem, ki so se ž njim bili s prisego zvezali, ker je bil zet Sekanija, sinu Arahovega, in se je sin njegov Johanan oženil s hčerjo Mesulama, sinu Berekijevega.Govorili so tudi vpričo mene o njegovih dobrih dejanjih in njemu skrivaj donašali besede moje; in Tobija je pošiljal liste, da bi me spravil v strah.
18 Zama boro boobo go Yahuda ra kaŋ yaŋ gonda zeyaŋ nga nd'ey game ra, zama Sekaniya Ara izo anzuray no. A ize Yehohanan no ka Mesullam Bereciya izo ize way hiiji.
19Govorili so tudi vpričo mene o njegovih dobrih dejanjih in njemu skrivaj donašali besede moje; in Tobija je pošiljal liste, da bi me spravil v strah.
19 Hala mo i g'a goy hanney ci ay jine, i g'ay sanney mo ci a se. Tobiya mo ga tirayaŋ samba zama i m'ay humburandi se.