1{Pouk Etana Ezrahovca.} O milostih GOSPODOVIH bom peval vekomaj, rodu za rodom bom oznanjal z usti svojimi zvestobo tvojo.
1 Ezra bora Etan baytu fo no.
2Rekel sem namreč: Vekomaj se bo milost sezidavala, v samih nebesih utrdiš zvestobo svojo.
2 Ay ga Rabbi baakasinay suujey baytu hal abada. Ay meyo no ay ga ni naanayo baaru seeda nd'a zamaney kulu se.
3„Sklenil sem zavezo z izvoljencem svojim, prisegel sem Davidu, svojemu hlapcu:
3 Zama ay ne: «Baakasinay suuji ga tonton hal abada, Ni ga ni naanayo sinji hala beeney ra.»
4Na vekomaj utrdim seme tvoje in stavil bom prestol tvoj od roda do roda.“ (Sela.)
4 Ni ne: «Ay na alkawli sambu ay suubananta se, Ay ze ay tamo Dawda se
5Zato slavé nebesa čudovito delo tvoje, o GOSPOD, tudi zvestobo tvojo v zboru svetnikov.
5 ka ne: ‹Ay ga ni dumo sinji hal abada, Ay ma ni karga mo tabbatandi hala ka koy zamaney kulu gaa.› » (Wa dangay)
6Zakaj kdo naj se v nebeških višavah primerja GOSPODU, kdo je GOSPODU podoben med sinovi Božjimi?
6 Ya Rabbi, beeney ga ni dambara goyey sifa, I ga ni naanayo mo sifa hanantey marga jama ra.
7On je Bog mogočni, jako strašen v zboru svetnikov in strašnejši mimo vseh, ki so okrog njega.
7 Zama may no ka bara beene kaŋ i ga deedandi Rabbi gaa? Hinkoyey izey ra, may no ga hima Rabbi?
8O GOSPOD, Bog nad vojskami, kdo je tebi enako mogočen, GOSPOD? In zvestoba tvoja biva okrog tebe.
8 Irikoy ya humburkumay hari no hanantey faada ra, Dambarandiyankoy mo no ka bisa borey kulu kaŋ goono g'a windi.
9Ti gospoduješ nad morja divjostjo; ko se vzpenjajo valovi njegovi, ti jih krotiš.
9 Ya Rabbi Irikoy Kundeykoyo, May no ga ti gaabikoy sanda ni cine, ya Rabbi Hinkoyo? Ni naanayo mo go ni windanta.
10Zdrobil si Egipt, da je kakor strt, z ramo svoje moči si razkropil sovražnike svoje.
10 Ni ga teeko boŋbeera dabari, Waati kaŋ bonday beerey ga tun ka ciciri, Ni ga i kanandi no.
11Tvoja so nebesa, tvoja tudi zemlja; vesoljni svet in česar je poln, ustanovil si ti.
11 Ni bumbo no ka Rahab ceeri-ceeri, Sanda nga kaŋ i wi cine. Ni na ni ibarey say-say da ni kambe gaabikoono.
12Sever in jug, ti si ju ustvaril; Tabor in Hermon veselo pojeta o imenu tvojem.
12 Beeney ya ni wane no, ganda laabo mo ni wane no. Ndunnya da nga tooyaŋo, nin no k'i sinji.
13Velemožna je rama tvoja, krepka je roka tvoja, vzvišena desnica tvoja.
13 Azawa da dandi kamba, nin no k'i taka, Tabor da Hermon goono ga farhã kuuwa te ni maa ra.
14Pravičnost in prava sodba sta podstava tvojemu prestolu, milost in resnica hodita pred obličjem tvojim.
14 Ni gonda kambe gaabikooni, Ni kambe jasa ya gaabikooni no, Ni kambe ŋwaaro mo beeraykoy no.
15Blagor ljudstvu, ki pozna trobente radostni glas! Ti hodijo v svetlobi obličja tvojega, o GOSPOD!
15 Adilitaray da cimi ciiti, ngey no ga ti ni karga tiksa. Baakasinay suuji nda cimi no go ga dira ni jine.
16V imenu tvojem se radujejo ves dan in po pravičnosti tvoji se povišujejo.
16 Albarkante no dumo din kaŋ ga waani ni sifayaŋ, Ya Rabbi, i goono ga dira ni moyduma kaaro ra.
17Zakaj dika njih moči si ti, in po blagovoljnosti tvoji bo zvišan rog naš.
17 I ga farhã ni maa ra zaari me-a-me, Ni adilitara ra mo no i du beeray.
18GOSPOD namreč je naš ščit in Svetnik Izraelov naš kralj.
18 Zama nin no ga ti i gaabo darza, ni yaddayaŋo ra no ni g'iri hillo tunandi.
19Nekdaj si v prikazni govoril svetnikom svojim in rekel: Pomoč sem podelil junaku, povzdignil sem izvoljenega iz ljudstva.
19 Zama iri korayo ya Rabbi wane no, Sanda iri Bonkoono, Israyla wane Hananyankoyo nooya.
20Našel sem Davida, hlapca svojega, pomazilil sem ga s svetim oljem svojim.
20 Waato no ni salaŋ ni ganakoy se bangandi ra ka ne: «Ay na gaakasinay dake bora kaŋ gonda hina din boŋ. Ay na boro fo kaŋ i suuban borey ra beerandi.
21Ž njim bodi roka moja stanovitna in rama moja naj ga krepča.
21 Ay du ay tamo Dawda, ay n'ay ji hananta tuusu a gaa.
22Ne bo ga stiskal sovražnik in sin krivice ga ne bo tlačil.
22 A do no ay kamba ga tabbat, ay kamba g'a gaabandi.
23Temuč starem izpred njega nasprotnike njegove in sovražilce njegove udarim.
23 Ibare s'a tilasandi a ma nooru nda hari bana, Laala izey mo s'a taabandi.
24In moja zvestoba in milost moja bo ž njim, in v imenu mojem se povzdigne rog njegov.
24 Ay g'a yanjekaarey kar ka zeeri a jine, Ay ma borey kaŋ yaŋ ga konn'a mo kar.
25In nad morje položim roko njegovo in nad reke njegovo desnico.
25 Amma ay naanayo d'ay baakasinay suujo ga goro a banda, Ay maa ra mo no a hillo ga beeri.
26On me bo klical: Oče moj si ti, Bog moj mogočni in skala rešenja mojega.
26 Ay g'a kambe dake teeko boŋ, A kambe ŋwaaro mo isey boŋ.
27Jaz pa ga postavim za prvorojenca, za najvišjega kraljem zemlje.
27 A g'ay ce ka ne: ‹Nin no ga ti ay Baaba, D'ay Irikoyo, d'ay faaba tondi daaro mo.›
28Vekomaj mu ohranim milost svojo, in zaveza moja mu ostani zvesta.
28 Ay mo g'a ciya ay hay-jina, Kaŋ gonda beeray ka bisa i kulu ndunnya bonkooney ra.
29In postavim seme njegovo, da večno traja, in prestol njegov kakor dnevi nebes.
29 Ay ga haggoy d'ay baakasinay suujo a do haray hal abada, Ay g'ay alkawlo mo tabbatandi a se.
30Ako zapusté sinovi njegovi zakon moj in ne bodo hodili v sodbah mojih,
30 Ay ga naŋ a banda ma duumi hal abada, A karga mo sanda beene jirbey cine.
31ako oskrunijo postave moje in ne bodo ravnali po zapovedih mojih:
31 D'a izey fay d'ay asariya, i mana ay ciitey gana mo,
32obiščem s šibo njih pregreho in z udarci njih krivico.
32 D'i n'ay hin sanney daaru, I mana ay lordey haggoy mo,
33Toda milosti svoje mu ne odtegnem in lagal ne bom zoper zvestobo svojo.
33 Waati din gaa no ay ga kaa i lordi daaruyaŋo gaa da goobu, Ya kaa i taaley gaa mo da barzu.
34Ne oskrunim zaveze svoje in ne izpremenim ustnic svojih obljube.
34 Amma ay s'ay baakasinay suujo hibandi ka kaa a gaa parkatak bo, Ay si fafagay goy te mo ay naanayo ra.
35Enkrat sem prisegel pri svetosti svoji; zares, Davidu ne bom lagal:
35 Ay s'ay alkawlo feeri, Haŋ kaŋ fun ay me ra mo, ay s'a barmay.
36Večno bodi seme njegovo in prestol njegov kakor solnce pred mano.
36 Sorro fo no ay ze ay hananyaŋo boŋ, Ay si tangari Dawda se bo,
37Kakor luna bode stanoviten vekomaj. In priča v nebeških višavah je zvesta. (Sela.)
37 Nga ga ti: a banda ga tabbat hal abada, A karga mo sanda wayna cine no ay jine.
38Ti pa si zavrgel in zaničeval, razsrdil si se zoper maziljenca svojega.
38 A ga sinji sanda hando cine hal abada, Sanda seeda naanaykoy kaŋ go beene batama ra no.» (Wa dangay)
39Zaničeval si hlapca svojega zavezo, oskrunil in vrgel na tla venec njegov.
39 Amma ni wane suubananta, ni n'a furu no, Ni futu a se gumo mo.
40Podrl si vse ograje njegove, trdnjave njegove si izpostavil razdoru.
40 Ni na alkawlo kaŋ ni sambu ni tamo se fanta, Ni n'a koytara fuula zeeri k'a ziibandi.
41Plenili so ga vsi mimohodeči, v zasmeh je dan sosedom svojim.
41 Ni n'a birni cinarey kulu bagu-bagu, Ni n'a gallo ciya kurmu.
42Povzdignil si zatiralcev njegovih desnico, veselje napravil vsem sovražnikom njegovim.
42 Fonda ganakoy kulu go g'a ku, A ciya wowi hari nga gorokasiney se.
43Skrhal si tudi meča njegovega ostrino in mu nisi dal zmagati v vojski.
43 Ni n'a yanjekaarey kambe ŋwaaro tunandi, Ni naŋ a ibarey kulu ma farhã.
44Storil si, da je minila bleščoba njegova, in prestol njegov si zvrnil na tla.
44 Oho, ni n'a takuba me kaana bare, Ni man'a gaabandi wongu ra.
45Okrajšal si dni mladosti njegove, pokril si ga s sramoto. (Sela.)
45 Ni n'a darza wi, ni n'a koytaray karga catu ganda.
46Doklej, GOSPOD, boš li se skrival vekomaj? gorela bo kakor ogenj jeza tvoja?
46 Ni n'a zankataray jirbey dunguriyandi, Ni n'a daabu nda haawi. (Wa dangay)
47Spomni se me – kako sem kratkih dni! Za kako ničevost si ustvaril vse otroke človeške!
47 Ya Rabbi, kala waatifo? Ni ga soobay ka tugu no hal abada? Waatifo no ni futa kaŋ ga ŋwa sanda danji cine wo ga ban?
48Kateri mož je, ki živi in ne bo videl smrti, ki zavaruje dušo svojo zoper oblast groba? (Sela.)
48 Ma fongu kaŋ ay aloomaro si ku, Ma fongu mate kaŋ ni na Adam-izey kulu taka i ga ciya yaamo.
49Kje so, o Gospod, milosti tvoje nekdanje, ki si jih prisegel Davidu v zvestobi svoji?
49 Man bora kaŋ ga funa, a ma jaŋ ka di buuyaŋ? Boro kaŋ ga nga fundo faaba Alaahara kambe, A go no, wala? (Wa dangay)
50Spomni se, Gospod, sramote hlapcev svojih, da nosim v prsih svojih zasramovanje vseh teh mnogih ljudstev,
50 Ya ay Koyo, man ni waato baakasinay suujey, Wo kaŋ yaŋ ni ze d'a Dawda se ni naanayo ra?
51s katerim so sramotili sovražniki tvoji, GOSPOD, s katerim so sramotili maziljenca tvojega stopinje. —Slava GOSPODU vekomaj! Amen in Amen! Knjiga četrta.
51 Ya ay Koyo, ma fongu wowey kaŋ ni tamey go ga haŋ, Mate kaŋ cine ay go ga dumi cindey kulu wowey jare ay ganda ra,
52Slava GOSPODU vekomaj! Amen in Amen! Knjiga četrta.
52 Nangey kaŋ ni ibarey na wowey te, ya Rabbi, Nangey kaŋ i na ni wane suubananta ce gurbey wow.
53 I ma Rabbi sifa hal abada! Amin! Amin!