¹Zvino Mwari wakarangarira Nowa nechose chinorarama, nechipfuwo chose chaiva naye muareka. Mwari akafambisa mhepo panyika, mvura ndokuserera.

¹Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

²Zvini kwakadzivirwa zvitubu zvepakadzika nemahwindo ematenga akadzivirwa, nemvura yakabva kudenga ikadziviswa.

²Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

³Mvura ndokuramba ichidzoka achibva panyika, mvura ndokuderera shure kwemazuva zana nemakumi mashanu.

³Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,

⁴Zvino areka yakagara mumwedzi wechino­mwe, nezuva regumi nemanomwe re­mwedzi pamusoro pama­komo eArarati.

⁴a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.

⁵Mvura ndokuramba ichiderera kusvikira pamwedzi wegumi; nemwedzi wegumi, nezuva rekutanga remwedzi kwakaonekwa misoro yemakomo.

⁵Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

⁶Zvino zvikaitika pakupera kwemazuva makumi mana, kuti Nowa akazarura hwindo reareka raakanga aita,

⁶Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;

⁷akabudisa gunguvo, iro rikaramba richiyengerera ku­svikira mvura yapwa panyika.

⁷ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.

⁸Akatumawo njiva kubva paaiva, kuti aone kana mvura yaserera pachiso chenyika;

⁸Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

⁹asi njiva haina kuwana zororo rerutsoka rwayo, ikadzokera kwaari kuareka, ne­kuti mvura yaiva pamusoro pechiso chenyika yose; akatambanudza ruoko rwake, akai­tora, akaipinza kwaari muareka.

⁹Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.

¹⁰Zvino wakagara amwe mazuva manomwezve; akatuma njiva muareka.

¹⁰Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

¹¹Njiva ikapinda kwaari madekwani, zvino tarira, mumuromo mayo maiva neshizha remuorivhi rakatanhwa; naizvozvo Nowa wakaziva kuti mvura yaiva yaserera kubva panyika.

¹¹Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

¹²Zvino wakagara amwe mazuva manomwe, akatuma njiva; iyo haina kudzokerazve kwaari zvekare.

¹²Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.

¹³Zvino zvakaitika mgore remazana matanhatu nerimwe, pamwedzi wekutanga, nemusi wekutanga wemwedzi, mvura yaiva ya­pwa kubva panyika; zvino Nowa wakabvisa denga reareka, akaona, zvino tarira, pasi pose paoma.

¹³Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.

¹⁴Zvino nemwedzi wechipiri, nezuva rema­kumi maviri nemanomwe remwedzi, nyika yaiva yaoma.

¹⁴A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.

¹⁵Zvino Mwari wakataura naNowa achiti:

¹⁵Tada Bog reče Noi:

¹⁶Buda muareka, iwe, nemukadzi wako, nevanakomana vako, nevakadzi vevanakomana vako pamwe newe.

¹⁶"Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.

¹⁷Chose chinorarama chinewe, panyama yose, yeshiri neyechipfuwo neyechose chinokambaira, chinokambaira panyika, buda nacho; kuti chibereke chiwande panyika chibereke chiwande pamusoro penyika.

¹⁷Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"

¹⁸Zvino Nowa wakabuda, iye nevanakomana vake, nemukadzi wake, neva­kadzi vevanakomana vake pamwe naye.

¹⁸I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.

¹⁹mhuka yose, nechinokambaira chose, neshiri yose, nechipi nechipi chinokambaira panyika, nemarudzi azvo, zvakabuda paareka.

¹⁹Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.

²⁰Zvino Nowa wakavakira Je­hovha aritari, akatora pamhuka dzose dzakanaka neshiri dzose dzaka­naka, akapisira zvipiriso zvinopiswa paa­tari.

²⁰I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

²¹Jehovha akanzwa kunhuhwira kwa­kanaka, Jehovha akati mumoyo make: Handichapi nyika rushambwazve nekuda kwemunhu; nekuti kufunga kwemoyo we­munhu kwakaipa kubva pauduku hwake; uye handichazorovizve chipenyu chose.

²¹Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.

²²Nguva yose yenyika, ku­dzvara nekukohwa, kutonhora nekudziya, zhizha nechando, masikati neusiku hazvi­ngagumi.

²²Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."