1Asi zvino vaduku kwandiri vanondisweveredza, Ivo vandaishovora kuisa madzibaba avo pambwa dzamapoka angu.
1E ora servo di zimbello a dei più giovani di me, i cui padri non mi sarei degnato di mettere fra i cani del mio gregge!
2Simba ramaoko avo ringandibatsireiko? Ivo vakapererwa nesimba kwazvo.
2E a che m’avrebbe servito la forza delle lor mani? Gente incapace a raggiungere l’età matura,
3Vaonda nokushaiwa nenzara; vanotetena ivhu rakaoma murima ramatangwaza nokuparadzwa.
3smunta dalla miseria e dalla fame, ridotta a brucare il deserto, la terra da tempo nuda e desolata,
4Vanotanha zvinovava pamakwenzi; Midzi yomurara ndizvo zvokudya zvavo.
4strappando erba salsa presso ai cespugli, ed avendo per pane radici di ginestra.
5Vanodzingwa pakati pavanhu; Vanovashoverera sembavha.
5Sono scacciati di mezzo agli uomini, grida lor dietro la gente come dietro al ladro,
6Vanofanira kugara pamipata yakasviba, Pamakomba enyika namatombo.
6abitano in burroni orrendi, nelle caverne della terra e fra le rocce;
7Vanorira pakati pamakwenzi; Vanounganira pasi porukato.
7ragliano fra i cespugli, si sdraiano alla rinfusa sotto i rovi;
8Ndivo vana vamapenzi, zvirokwazvo vana vavanhu vakaipa; Vakadzingwa panyika vachirohwa.
8gente da nulla, razza senza nome, cacciata via dal paese a bastonate.
9Zvino ndava chiimbo chavo, Ndava shumo yavo.
9E ora io sono il tema delle loro canzoni, il soggetto dei loro discorsi.
10Vanondisema, vanomira kure neni, Havaregi kupfira mate pachiso changu.
10Mi aborrono, mi fuggono, non si trattengono dallo sputarmi in faccia.
11nekuti iye akasunungura rukungiso rwake akanditambudza; Vakarasha tomu pamberi pangu.
11Non han più ritegno, m’umiliano, rompono ogni freno in mia presenza.
12Vasina maturo vanosimuka kurudyi rwangu; Vanosundira makumbo angu, Vanozvigadzirira nzira dzavo kundiparadza.
12Questa genia si leva alla mia destra, m’incalzano, e si appianano le vie contro di me per distruggermi.
13Vanoparadza nzira yangu, Vanowedzera njodzi yangu, Ivo vanhu vasina mubatsiri.
13Hanno sovvertito il mio cammino, lavorano alla mia ruina, essi che nessuno vorrebbe soccorrere!
14Vanouya vakafanana navanopinda pakakoromoka pakuru; Vanomhanyira kwandiri pakati pamasvingo akakoromoka.
14S’avanzano come per un’ampia breccia, si precipitano innanzi in mezzo alle ruine.
15Zvinotyisa zvandivinga, Vanodzinga kukudzwa kwangu semhepo; Kufara kwangu kwapfuura segore.
15Terrori mi si rovesciano addosso; l’onor mio è portato via come dal vento, è passata come una nube la mia felicità.
16Zvino mweya wangu wadururwa mukati mangu; Mazuva enjodzi andibata.
16E ora l’anima mia si strugge in me, m’hanno còlto i giorni dell’afflizione.
17Panguva yousiku mafupa angu anoururwa mukati mangu, Uye zvinonditetena hazvizorori.
17La notte mi trafigge, mi stacca l’ossa, e i dolori che mi rodono non hanno posa.
18Nesimba rake guru nguvo yangu yachinyikara; Rinondisunga sehuro dzejasi rangu.
18Per la gran violenza del mio male la mia veste si sforma, mi si serra addosso come la tunica.
19Iye akandiwisira mumatope, Ndava seguruva nedota.
19Iddio m’ha gettato nel fango, e rassomiglio alla polvere e alla cenere.
20Ndinochema kwamuri, asi hamundidaviri; Ndimire, asi munongonditarira.
20Io grido a te, e tu non mi rispondi; ti sto dinanzi, e tu mi stai a considerare!
21Mashanduka hamune tsitsi neni; Munonditambudza nesimba roruoko rwenyu.
21Ti sei mutato in nemico crudele verso di me; mi perseguiti con la potenza della tua mano.
22Munondisimudza nemhepo, munonditasvisa pamusoro payo; munondinyungurusira mudutu remhepo.
22Mi levi per aria, mi fai portar via dal vento, e mi annienti nella tempesta.
23Nekuti ndinoziva kuti muchandiisa kurufu, nekuimba yakatarirwa vapenyu vose.
23Giacché, lo so, tu mi meni alla morte, alla casa di convegno di tutti i viventi.
24Ko munhu, anonyura, haangatambanudzi ruoko here? Pakutambudzika kwake haangaridzi mhere here?
24Ma chi sta per perire non protende la mano? e nell’angoscia sua non grida al soccorso?
25Ko handina kuchema akanga ari panjodzi here? Mweya wangu wakange usine shungu pamusoro powaishaiwa here?
25Non piangevo io forse per chi era nell’avversità? l’anima mia non era ella angustiata per il povero?
26Ndakati ndichitarira zvakanaka zvakaipa zvikasvika, Ndakati ndichimirira chiedza, rima ndokusvika.
26Speravo il bene, ed è venuto il male; aspettavo la luce, ed è venuta l’oscurità!
27Ura hwangu hunovira, hauzorori; Mazuva okutambudzika andivinga.
27Le mie viscere bollono e non hanno requie, son venuti per me giorni d’afflizione.
28Ndakafamba ndichichema kusina mushana; Ndinosimuka pakati peungano, ndichichema kubatsirwa.
28Me ne vo tutto annerito, ma non dal sole; mi levo in mezzo alla raunanza, e grido aiuto;
29Ndava hama yamakava, Neshamwari yemhou shiri.
29son diventato fratello degli sciacalli, compagno degli struzzi.
30Ganda rangu rasviba, rinokwatuka kwandiri; mafupa angu atsva nokupisa.
30La mia pelle è nera, e cade a pezzi; le mie ossa son calcinate dall’arsura.
31Naizvozvo mbira dzangu dzashanduka kuchema, Uye nyere yangu rava inzwi ravanochema misodzi.
31La mia cetra non dà più che accenti di lutto, e la mia zampogna voce di pianto.