Shona

Italian: Riveduta Bible (1927)

Psalms

107

1Vongai Jehovha, nekuti iye wakanaka; nekuti tsitsi dzake dzinogara nokusingaperi
1Celebrate l’Eterno, perch’egli è buono, perché la sua benignità dura in eterno!
2Vakadzikunurwa naJehovha ngavadaro, Ivo vakadzikunurwa muruoko rwomudzivisi;
2Così dicano i riscattati dall’Eterno, ch’egli ha riscattati dalla mano dell’avversario
3Akavavunganidza panyika dzose kumabvazuva nekumavirira, kumusoro nezasi.
3e raccolti da tutti i paesi, dal levante e dal ponente, dal settentrione e dal mezzogiorno.
4vakafamba-famba murenje munzira yomugwenga;Havana kuwana muguta mavangagara
4Essi andavano errando nel deserto per vie desolate; non trovavano città da abitare.
5vakafa nenzara nenyota,Mweya yavo ikaziya mukati mavo.
5Affamati e assetati, l’anima veniva meno in loro.
6Ipapo vakachema kuna Jehovha pakutambudzika kwavo, Iye akavarwira panjodzi dzavo.
6Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, ed ei li trasse fuori dalle loro angosce.
7Wakavafambisawo nenzira yakarurama, Kuti vasvike kuguta rokugara.
7Li condusse per la diritta via perché giungessero a una città da abitare.
8Haiwa, dai vanhu vachirumbidza Jehovha nokuda kokunaka kwake, Uye nokuda kwamabasa ake, anoshamisa, aakaitira vanakomana vavanhu!
8Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
9Nekuti anogutisa mweya, une nyota, Uye mweya, une nzara, anouzadza nezvakanaka.
9Poich’egli ha saziato l’anima assetata, ed ha ricolmato di beni l’anima affamata.
10Ndivo, vakanga vagere murima nomumvuri worufu, Vakanga vakasungwa mukutambudzika namatare,
10Altri dimoravano in tenebre e in ombra di morte, prigionieri nell’afflizione e nei ferri,
11nekuti vakamukira mashoko aMwari, Vakashora zano reWekumusoro-soro;
11perché s’erano ribellati alle parole di Dio e aveano sprezzato il consiglio dell’Altissimo;
12Saka wakaninipisa moyo yavo nokutambura; Vakawira pasi, kukasava nomunhu anobatsira.
12ond’egli abbatté il cuor loro con affanno; essi caddero, e non ci fu alcuno che li soccorresse.
13Ipapo vakachema kuna Jehovha panhamo yavo, Akavaponesa pamatambudziko avo.
13Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, e li salvò dalle loro angosce;
14Akavabudisa parima nomumvuri worufu, Akadamburanya zvisungo zvavo.
14li trasse fuori dalle tenebre e dall’ombra di morte, e ruppe i loro legami.
15Haiwa, dai vanhu vachirumbidza Jehovha nokuda kokunaka kwake, Uye nokuda kwamabasa ake, anoshamisa, aakaitira vanakomana vavanhu!
15Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
16nekuti wakavhuna masuwo endarira, Nokuguranya mazariro amatare.
16Poich’egli ha rotte le porte di rame, e ha spezzato le sbarre di ferro.
17Mapenzi anotambudzika nokuda kokudarika kwavo, Uye nokuda kwezvakaipa zvavo.
17Degli stolti erano afflitti per la loro condotta ribelle e per le loro iniquità.
18Mweya wavo unosema zvokudya zvose; Vanoswedera pedo namasuwo orufu.
18L’anima loro abborriva ogni cibo, ed eran giunti fino alle porte della morte.
19Zvino vochema kuna Jehovha panhamo yavo, Iye anovaponesa pamatambudziko avo.
19Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, e li salvò dalle loro angosce.
20Anotuma shoko rake, ndokuvaporesa, nokuvarwira pahunza.
20Mandò la sua parola e li guarì, e li scampò dalla fossa.
21Haiwa, dai vanhu vachirumbidza Jehovha nokuda kokunaka kwake, Uye nokuda kwamabasa ake anoshamisa, aakaitira vanakomana vavanhu!
21Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
22Ngavabayire zvibayiro zvokuvonga, Nokududzira mabasa ake nokuimba.
22Offrano sacrifizi di lode, e raccontino le sue opere con giubilo!
23Avo, vanoburukira kugungwa muzvikepe, Vanoshambadzira kumvura zhinji;
23Ecco quelli che scendon nel mare su navi, che trafficano sulle grandi acque;
24Ndivo vanoona mabasa aJehovha, Nezvishamiso zvake pakadzika.
24essi veggono le opere dell’Eterno e le sue maraviglie nell’abisso.
25nekuti anoraira, ndokumutsa dutu guru, Rinomutsa mafungu aro.
25Poich’egli comanda e fa levare il vento di tempesta, che solleva le onde del mare.
26Vanosimudzirwa kudenga; ndokuburukirazve pakadzika; Mweya wavo unonyauka nokuda kwenhamo.
26Salgono al cielo, scendono negli abissi; l’anima loro si strugge per l’angoscia.
27Vanondeya-ndeya nokudzengedzeka somunhu akabatwa. Vapera mano.
27Traballano e barcollano come un ubriaco, e tutta la loro saviezza vien meno.
28Zvino vochema kuna Jehovha panhamo yavo, Iye ndokuvabudisa pamatambudziko avo.
28Ma, gridando essi all’Eterno nella loro distretta, egli li trae fuori dalle loro angosce.
29Anonyaradza dutu remhepo, Mafungu aro ndokunyarara.
29Egli muta la tempesta in quiete, e le onde si calmano.
30Ipapo vanofara nekuti anyarara; Zvino iye ndokuvasvitsa pakadzikama pavaida kuvapo.
30Essi si rallegrano perché si sono calmate, ed ei li conduce al porto da loro desiderato.
31Haiwa, dai vanhu vachirumbidza Jehovha nokuda kokunaka kwake Uye nokuda kwamabasa ake anoshamisa aakaitira vanakomana vavanhu!.
31Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
32Ngavamukudzisewo paungano yavanhu, Vamurumbidze pamakurukota avakuru.
32Lo esaltino nell’assemblea del popolo, e lo lodino nel consiglio degli anziani!
33Anoshandura nzizi dzikaita renje, Namatsime emvura aite nyika yakaoma;
33Egli cambia i fiumi in deserto, e le fonti dell’acqua in luogo arido;
34Nyika, inobereka zvakanaka, ive sango rebare, Nokuda kwezvakaipa zvavanogara mairi.
34la terra fertile in pianura di sale, per la malvagità de’ suoi abitanti.
35Anoshandura renje riite dziva remvura, Nenyika yakaoma iite matsime emvura.
35Egli cambia il deserto in uno stagno, e la terra arida in fonti d’acqua.
36Ndipapo paanogarisa vane nzara, Kuti vamutse guta rokugaramo;
36Egli fa quivi abitar gli affamati ed essi fondano una città da abitare.
37Vadzvare minda, vasime minda yemizambiringa, Vawane zvibereko zvizhinji.
37Vi seminano campi e vi piantano vigne, e ne raccolgono frutti abbondanti.
38Akavaropafadzawo, vakawanda kwazvo; Akasatendera zvipfuwo zvavo kutapudzwa.
38Egli li benedice talché moltiplicano grandemente, ed egli non lascia scemare il loro bestiame.
39Zvino vakatapudzika nokuva vashoma. Nemhaka yokumanikidzwa, nenhamo, nokuzvidya moyo.
39Ma poi sono ridotti a pochi, umiliati per l’oppressione, per l’avversità e gli affanni.
40Anodurura kuzvidza pamusoro pamachinda, Achivadzungaidza murenje musina nzira.
40Egli spande lo sprezzo sui principi, e li fa errare per deserti senza via;
41Kunyange zvakadaro, anogadza mushaiwi kumusoro kusina dambudziko, Achimumutsira mhuri samapoka amakwai.
41ma innalza il povero traendolo dall’afflizione, e fa moltiplicar le famiglie a guisa di gregge.
42Akarurama achazviona, akafara; Uye zvakaipa zvose zvichadzivirwa muromo wazvo.
42Gli uomini retti lo vedono e si rallegrano, ed ogni iniquità ha la bocca chiusa.
43Ani naani akachenjera achacherekedza zvinhu izvozvi, Vachafunga unyoro hwaJehovha. Mwari Mubatsiri wedu
43Chi è savio osservi queste cose, e consideri la benignità dell’Eterno.