1Гласом својим ка Господу вичем, гласом својим Господу се молим.
1{Pouk Davidov, ko je bil v votlini. Molitev.} Z glasom svojim kličem h GOSPODU, z glasom svojim milo prosim GOSPODA,
2Изливам пред Њим мољење своје, тугу своју пред Њим казујем,
2pred njim izlivam skrbi svoje, stisko svojo oznanjam pred njim.
3Кад изнемогне у мени дух мој. Ти знаш стазу моју. На путу, којим ходим, сакрише ми замку.
3Ko je omagoval moj duh v meni, takrat si ti poznal stezo mojo. Na poti, po kateri sem hodil, so mi skrivaj nastavili zanko.
4Погледам надесно, и видим да ме нико не зна; нестаде ми уточишта, нико не мари за душу моју.
4Ozri se na desno in poglej: ni ga, ki bi me poznal; izginilo mi je vsako zavetje, ni ga, ki bi skrbel za dušo mojo.
5Вичем к Теби, Господе; велим: Ти си уточиште моје, део мој на земљи живих.
5K tebi kličem, GOSPOD, govoreč: Ti si zavetje moje, delež moj v deželi živečih.
6Чуј тужњаву моју; јер се мучим веома. Избави ме од оних који ме гоне, јер су јачи од мене.
6Poslušaj vpitje moje, ker ponižan sem silno, otmi me preganjalcev mojih, ker močnejši so od mene.Izpelji iz zapora dušo mojo, da hvalim ime tvoje; tedaj me bodo obdali pravični, ko mi izkažeš dobroto.
7Изведи из тамнице душу моју, да славим име Твоје. Око мене ће се скупити праведници, кад ми учиниш добро.
7Izpelji iz zapora dušo mojo, da hvalim ime tvoje; tedaj me bodo obdali pravični, ko mi izkažeš dobroto.