1Halleluja! Lova HERREN, min själ.
1Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!
2Jag vill lova HERREN, så länge jag lever, jag vill lovsjunga min Gud, så länge jag är till.
2Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.
3Förliten eder icke på furstar, icke på en människoson, han kan icke hjälpa.
3Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!
4Hans ande måste sin väg, han vänder tillbaka till den jord varav han är kommen; då varda hans anslag om intet.
4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
5Säll är den vilkens hjälp är Jakobs Gud, den vilkens hopp står till HERREN, hans Gud,
5Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,
6till honom som har gjort himmelen och jorden och havet och allt vad i dem är, till honom som håller tro evinnerligen,
6koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,
7som skaffar rätt åt de förtryckta, som giver bröd åt de hungrande. HERREN löser de fångna,
7potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,
8HERREN öppnar de blindas ögon, HERREN upprättar de nedböjda, HERREN älskar de rättfärdiga,
8Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.
9HERREN bevarar främlingar, faderlösa och änkor uppehåller han; men de ogudaktigas väg vänder han i villa.
9Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.
10HERREN är konung evinnerligen, din Gud, Sion, från släkte till släkte. Halleluja!
10Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!