1Hakkımı ara, ey Tanrı,Savun beni vefasız ulusa karşı,Kurtar hileci, haksız insandan.
1Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
2Çünkü sen Tanrım, kalemsin;Neden beni reddettin?Niçin düşmanlarımın baskısı altındaYaslı gezeyim?
2Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
3Gönder ışığını, gerçeğini,Yol göstersinler bana,Senin kutsal dağına, konutuna götürsünler beni.
3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
4O zaman Tanrının sunağına,Neşe, sevinç kaynağım Tanrıya gideceğimVe sana, ey Tanrı, Tanrım benim,Lirle şükredeceğim.
4I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!
5Neden üzgünsün, ey gönlüm,Neden içim huzursuz?Tanrı'ya umut bağla,Çünkü O'na yine övgüler sunacağım;O benim kurtarıcım ve Tanrım'dır.
5Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!