1Gelin, RABbe sevinçle haykıralım,Bizi kurtaran kayaya sevinç çığlıkları atalım,
1Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Şükranla huzuruna çıkalım,Ona sevinç ilahileri yükseltelim!
2Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
3Çünkü RAB ulu Tanrıdır,Bütün ilahların üstünde ulu kraldır.
3Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
4Yerin derinlikleri Onun elindedir,Dağların dorukları da Onun.
4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
5Deniz Onundur, çünkü O yarattı,Karaya da Onun elleri biçim verdi.
5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
6Gelin, tapınalım, eğilelim,Bizi yaratan RABbin önünde diz çökelim.
6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Çünkü O Tanrımızdır,Bizse Onun otlağının halkı,Elinin altındaki koyunlarız. Bugün sesini duyarsanız,
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
8Merivada, o gün çölde, Massadafö olduğu gibi,Yüreklerinizi nasırlaştırmayın.
8"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
9Yaptıklarımı görmelerine karşın,Atalarınız orada beni sınayıp denediler.
9gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
10Kırk yıl o kuşaktan hep iğrendim,‹‹Yüreği kötü yola sapan bir halktır›› dedim,‹‹Yollarımı bilmiyorlar.››
10Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
11Bu yüzden öfkeyle ant içtim:‹‹Huzur diyarıma asla girmeyecekler!›› Say.14:26-35; İbr.4:1-7).
11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"