1By the rivers of Babylon, there we sat down. Yes, we wept, when we remembered Zion.
1Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
2On the willows in its midst, we hung up our harps.
2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3For there, those who led us captive asked us for songs. Those who tormented us demanded songs of joy: “Sing us one of the songs of Zion!”
3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
4How can we sing Yahweh’s song in a foreign land?
4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5If I forget you, Jerusalem, let my right hand forget its skill.
5Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6Let my tongue stick to the roof of my mouth if I don’t remember you; if I don’t prefer Jerusalem above my chief joy.
6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
7Remember, Yahweh, against the children of Edom, the day of Jerusalem; who said, “Raze it! Raze it even to its foundation!”
7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
8Daughter of Babylon, doomed to destruction, he will be happy who rewards you, as you have served us.
8Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
9Happy shall he be, who takes and dashes your little ones against the rock.
9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!