1Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?2Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.6Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.7Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. 9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.11Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.12Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.14Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.15Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.18Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.19K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.20Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.21Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.22Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.24Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima."25Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"