الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

14

1الانسان مولود المرأة قليل الايام وشبعان تعبا.
1Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2يخرج كالزهر ثم ينحسم ويبرح كالظل ولا يقف.
2K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
3فعلى مثل هذا حدقت عينيك واياي احضرت الى المحاكمة معك.
3Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
4من يخرج الطاهر من النجس. لا احد.
4Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
5ان كانت ايامه محدودة وعدد اشهره عندك وقد عينت اجله فلا يتجاوزه
5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
6فاقصر عنه ليسترح الى ان يسرّ كالاجير بانتهاء يومه
6skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
7لان للشجرة رجاء. ان قطعت تخلف ايضا ولا تعدم خراعيبها.
7TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
8ولو قدم في الارض اصلها ومات في التراب جذعها
8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
9فمن رائحة الماء تفرخ وتنبت فروعا كالغرس.
9oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
10اما الرجل فيموت ويبلى. الانسان يسلم الروح فاين هو.
10Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
11قد تنفد المياه من البحرة والنهر ينشف ويجف
11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
12والانسان يضطجع ولا يقوم. لا يستيقظون حتى لا تبقى السموات ولا ينتبهون من نومهم
12al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
13ليتك تواريني في الهاوية وتخفيني الى ان ينصرف غضبك وتعيّن لي اجلا فتذكرني.
13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
14ان مات رجل أفيحيا. كل ايام جهادي اصبر الى ان يأتي بدلي.
14- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
15تدعو فانا اجيبك. تشتاق الى عمل يدك.
15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
16اما الآن فتحصي خطواتي. ألا تحافظ على خطيتي.
16A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
17معصيتي مختوم عليها في صرّة وتلفّق عليّ فوق اثمي
17u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
18ان الجبل الساقط ينتثر والصخر يزحزح من مكانه.
18Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
19الحجارة تبليها المياه وتجرف سيولها تراب الارض. وكذلك انت تبيد رجاء الانسان.
19k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
20تتجبر عليه ابدا فيذهب. تغير وجهه وتطرده.
20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
21يكرم بنوه ولا يعلم او يصغرون ولا يفهم بهم.
21Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
22انما على ذاته يتوجع لحمه وعلى ذاتها تنوح نفسه
22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."