1فاجاب ايوب وقال
1Job progovori i reče:
2قد سمعت كثيرا مثل هذا. معزون متعبون كلكم.
2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3هل من نهاية لكلام فارغ. او ماذا يهيجك حتى تجاوب.
3Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4انا ايضا استطيع ان اتكلم مثلكم لو كانت انفسكم مكان نفسي وان اسرد عليكم اقوالا وأنغض راسي اليكم.
4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5بل كنت اشددكم بفمي وتعزية شفتيّ تمسككم
5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6ان تكلمت لم تمتنع كآبتي. وان سكت فماذا يذهب عني.
6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
7انه الآن ضجّرني. خربت كل جماعتي.
7Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8قبضت عليّ. وجد شاهد. قام عليّ هزالي يجاوب في وجهي.
8Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9غضبه افترسني واضطهدني. حرّق عليّ اسنانه. عدوي يحدد عينيه عليّ.
9Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10فغروا عليّ افواههم. لطموني على فكّي تعييرا. تعاونوا عليّ جميعا.
10prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11دفعني الله الى الظالم وفي ايدي الاشرار طرحني.
11Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12كنت مستريحا فزعزعني وامسك بقفاي فحطمني ونصبني له غرضا.
12Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13احاطت بي رماته. شق كليتيّ ولم يشفق. سفك مرارتي على الارض.
13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14يقتحمني اقتحاما على اقتحام. يعدو عليّ كجبار.
14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15خطت مسحا على جلدي ودسست في التراب قرني.
15Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
16احمر وجهي من البكاء وعلى هدبي ظل الموت.
16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17مع انه لا ظلم في يدي وصلاتي خالصة
17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
18يا ارض لا تغطي دمي ولا يكن مكان لصراخي.
18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19ايضا الآن هوذا في السموات شهيدي وشاهدي في الاعالي.
19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20المستهزئون بي هم اصحابي. لله تقطر عيني
20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21لكي يحاكم الانسان عند الله كابن آدم لدى صاحبه.
21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22اذا مضت سنون قليلة اسلك في طريق لا اعود منها
22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.