الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

17

1روحي تلفت. ايامي انطفأت. انما القبور لي
1Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
2لولا المخاتلون عندي وعيني تبيت على مشاجراتهم.
2Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3كن ضامني عند نفسك. من هو الذي يصفق يدي.
3Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
4لانك منعت قلبهم عن الفطنة. لاجل ذلك لا ترفعهم.
4Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
5الذي يسلم الاصحاب للسلب تتلف عيون بنيه.
5K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
6اوقفني مثلا للشعوب وصرت للبصق في الوجه.
6narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
7كلت عيني من الحزن واعضائي كلها كالظل.
7Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
8يتعجب المستقيمون من هذا والبريء ينتهض على الفاجر.
8Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
9اما الصدّيق فيستمسك بطريقه والطاهر اليدين يزداد قوة
9neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
10ولكن ارجعوا كلكم وتعالوا فلا اجد فيكم حكيما.
10Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!
11ايامي قد عبرت. مقاصدي إرث قلبي قد انتزعت.
11Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
12يجعلون الليل نهارا نورا قريبا للظلمة.
12'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'
13اذا رجوت الهاوية بيتا لي وفي الظلام مهدت فراشي
13A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.
14وقلت للقبر انت ابي وللدود انت امي واختي
14Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15فاين اذا آمالي. آمالي. من يعاينها.
15Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
16تهبط الى مغاليق الهاوية اذ ترتاح معا في التراب
16Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?"