1فاجاب ايوب وقال
1Job progovori i reče:
2حتى متى تعذبون نفسي وتسحقونني بالكلام.
2"TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
3هذه عشر مرات اخزيتموني. لم تخجلوا من ان تحكروني.
3Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
4وهبني ضللت حقا. عليّ تستقر ضلالتي.
4Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
5ان كنتم بالحق تستكبرون عليّ فثبتوا عليّ عاري.
5Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
6فاعلموا اذا ان الله قد عوّجني ولف عليّ احبولته.
6Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
7ها اني اصرخ ظلما فلا أستجاب. ادعو وليس حكم.
7Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
8قد حوّط طريقي فلا اعبر وعلى سبلي جعل ظلاما.
8Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
9ازال عني كرامتي ونزع تاج راسي.
9Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
10هدمني من كل جهة فذهبت. وقلع مثل شجرة رجائي.
10Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
11واضرم عليّ غضبه وحسبني كاعدائه.
11Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
12معا جاءت غزاته واعدّوا عليّ طريقهم وحلّوا حول خيمتي.
12U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
13قد ابعد عني اخوتي. ومعارفي زاغوا عني.
13Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
14اقاربي قد خذلوني والذين عرفوني نسوني.
14Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
15نزلاء بيتي وامائي يحسبونني اجنبيا. صرت في اعينهم غريبا.
15Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
16عبدي دعوت فلم يجب. بفمي تضرعت اليه.
16Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
17نكهتي مكروهة عند امرأتي وخممت عند ابناء احشائي.
17Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
18الاولاد ايضا قد رذلوني. اذا قمت يتكلمون عليّ.
18I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
19كرهني كل رجالي والذين احببتهم انقلبوا عليّ.
19Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
20عظمي قد لصق بجلدي ولحمي ونجوت بجلد اسناني.
20Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
21تراءفوا تراءفوا انتم عليّ يا اصحابي لان يد الله قد مسّتني.
21Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
22لماذا تطاردونني كما الله ولا تشبعون من لحمي
22Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
23ليت كلماتي الآن تكتب. يا ليتها رسمت في سفر
23O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
24ونقرت الى الابد في الصخر بقلم حديد وبرصاص.
24kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
25اما انا فقد علمت ان وليّي حيّ والآخر على الارض يقوم
25Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
26وبعد ان يفنى جلدي هذا وبدون جسدي ارى الله
26A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
27الذي اراه انا لنفسي وعيناي تنظران وليس آخر. الى ذلك تتوق كليتاي في جوفي.
27Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
28فانكم تقولون لماذا نطارده. والكلام الاصلي يوجد عندي.
28Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
29خافوا على انفسكم من السيف لان الغيظ من آثام السيف. لكي تعلموا ما هو القضاء
29mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"