الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

29

1وعاد ايوب ينطق بمثله فقال
1Job nastavi svoju besjedu i reče:
2يا ليتني كما في الشهور السالفة وكالايام التي حفظني الله فيها
2"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3حين اضاء سراجه على راسي وبنوره سلكت الظلمة.
3kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4كما كنت في ايام خريفي ورضا الله على خيمتي
4kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5والقدير بعد معي وحولي غلماني
5kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6اذ غسلت خطواتي باللبن والصخر سكب لي جداول زيت
6kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7حين كنت اخرج الى الباب في القرية واهيّئ في الساحة مجلسي.
7Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8رآني الغلمان فاختبأوا والاشياخ قاموا ووقفوا.
8vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9العظماء امسكوا عن الكلام ووضعوا ايديهم على افواههم.
9Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10صوت الشرفاء اختفى ولصقت ألسنتهم باحناكهم.
10Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11لان الاذن سمعت فطوّبتني والعين رأت فشهدت لي.
11Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12لاني انقذت المسكين المستغيث واليتيم ولا معين له.
12Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13بركة الهالك حلت عليّ وجعلت قلب الارملة يسرّ.
13Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14لبست البر فكساني. كجبّة وعمامة كان عدلي.
14Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15كنت عيونا للعمي وارجلا للعرج.
15Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16اب انا للفقراء ودعوى لم اعرفها فحصت عنها.
16otac ubogima, zastupnik strancima.
17هشمت اضراس الظالم ومن بين اسنانه خطفت الفريسة.
17Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18فقلت اني في وكري اسلم الروح ومثل السمندل اكثر اياما.
18Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19أصلي كان منبسطا الى المياه والطل بات على اغصاني.
19Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20كرامتي بقيت حديثة عندي وقوسي تجددت في يدي.
20Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21لي سمعوا وانتظروا ونصتوا عند مشورتي.
21Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22بعد كلامي لم يثنّوا وقولي قطر عليهم.
22Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23وانتظروني مثل المطر وفغروا افواههم كما للمطر المتأخر.
23Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24ان ضحكت عليم لم يصدقوا ونور وجهي لم يعبسوا.
24Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25كنت اختار طريقهم واجلس راسا واسكن كملك في جيش كمن يعزي النائحين
25Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.