الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

30

1واما الآن فقد ضحك علي اصاغري اياما الذين كنت استنكف من ان اجعل آبائهم مع كلاب غنمي.
1"A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2قوة ايديهم ايضا ما هي لي. فيهم عجزت الشيخوخة.
2Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3في العوز والمحل مهزولون عارقون اليابسة التي هي منذ امس خراب وخربة.
3Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4الذين يقطفون الملاح عند الشيح واصول الرّتم خبزهم.
4Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5من الوسط يطردون. يصيحون عليهم كما على لص.
5Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
6للسكن في اودية مرعبة وثقب التراب والصخور.
6Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7بين الشيح ينهقون. تحت العوسج ينكبّون.
7Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8ابناء الحماقة بل ابناء اناس بلا اسم سيطوا من الارض
8Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9اما الآن فصرت اغنيتهم واصبحت لهم مثلا.
9Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10يكرهونني. يبتعدون عني وامام وجهي لم يمسكوا عن البسق.
10Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
11لانه اطلق العنان وقهرني فنزعوا الزمام قدامي.
11I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12عن اليمين الفروخ يقومون يزيحون رجلي ويعدّون عليّ طرقهم للبوار.
12S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13افسدوا سبلي. اعانوا على سقوطي. لا مساعد عليهم.
13Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14ياتون كصدع عريض. تحت الهدّة يتدحرجون.
14prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15انقلبت عليّ اهوال. طردت كالريح نعمتي فعبرت كالسحاب سعادتي
15Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
16فالآن انهالت نفسي عليّ واخذتني ايام المذلّة.
16Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17الليل ينخر عظامي فيّ وعارقيّ لا تهجع.
17Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18بكثرة الشدة تنكّر لبسي. مثل جيب قميصي حزمتني.
18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
19قد طرحني في الوحل فاشبهت التراب والرماد.
19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20اليك اصرخ فما تستجيب لي. اقوم فما تنتبه اليّ.
20K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
21تحولت الى جاف من نحوي. بقدرة يدك تضطهدني.
21Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22حملتني اركبتني الريح وذوبتني تشوها.
22U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23لاني اعلم انك الى الموت تعيدني والى بيت ميعاد كل حيّ.
23Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24ولكن في الخراب ألا يمد يدا. في البليّة ألا يستغيث عليها
24Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25ألم ابك لمن عسر يومه. ألم تكتئب نفسي على المسكين.
25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
26حينما ترجيت الخير جاء الشر. وانتظرت النور فجاء الدجى.
26Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27امعائي تغلي ولا تكف. تقدمتني ايام المذلة.
27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28اسوددت لكن بلا شمس. قمت في الجماعة اصرخ.
28Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
29صرت اخا للذئاب وصاحبا لرئال النعام.
29Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30حرش جلدي عليّ وعظامي احترّت من الحرارة فيّ.
30Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31صار عودي للنوح ومزماري لصوت الباكين
31Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.