الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

31

1عهدا قطعت لعينيّ فكيف اتطلع في عذراء.
1Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
2وما هي قسمة الله من فوق ونصيب القدير من الاعالي.
2A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
3أليس البوار لعامل الشر والنكر لفاعلي الاثم.
3TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
4أليس هو ينظر طرقي ويحصي جميع خطواتي.
4Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
5ان كنت قد سلكت مع الكذب او اسرعت رجلي الى الغش.
5Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
6ليزنّي في ميزان الحق فيعرف الله كمالي.
6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
7ان حادت خطواتي عن الطريق وذهب قلبي وراء عينيّ او لصق عيب بكفيّ
7Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
8أزرع وغيري يأكل وفروعي تستأصل
8neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
9ان غوي قلبي على امرأة او كمنت على باب قريبي
9Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10فلتطحن امرأتي لآخر ولينحن عليها آخرون.
10neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
11لان هذه رذيلة وهي اثم يعرض للقضاة.
11Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
12لانها نار تأكل حتى الى الهلاك وتستأصل كل محصولي
12užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13ان كنت رفضت حق عبدي وامتي في دعواهما عليّ
13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
14فماذا كنت اصنع حين يقوم الله واذا افتقد فبماذا اجيبه.
14što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
15أوليس صانعي في البطن صانعه وقد صوّرنا واحد في الرحم.
15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
16ان كنت منعت المساكين عن مرادهم او افنيت عيني الارملة
16Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
17او اكلت لقمتي وحدي فما اكل منها اليتيم.
17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18بل منذ صباي كبر عندي كأب ومن بطن امي هديتها
18TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
19ان كنت رأيت هالكا لعدم اللبس او فقيرا بلا كسوة
19Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
20ان لم تباركني حقواه وقد استدفأ بجزّة غنمي.
20a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
21ان كنت قد هززت يدي على اليتيم لما رأيت عوني في الباب
21Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
22فلتسقط عضدي من كتفي ولتنكسر ذراعي من قصبتها.
22nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
23لان البوار من الله رعب عليّ ومن جلاله لم استطع
23Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24ان كنت قد جعلت الذهب عمدتي او قلت للابريز انت متكلي.
24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
25ان كنت قد فرحت اذ كثرت ثروتي ولان يدي وجدت كثيرا.
25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26ان كنت قد نظرت الى النور حين ضاء او الى القمر يسير بالبهاء
26Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27وغوي قلبي سرّا ولثم يدي فمي
27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
28فهذا ايضا اثم يعرض للقضاة لاني اكون قد جحدت الله من فوق
28Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
29ان كنت قد فرحت ببليّة مبغضي او شمتّ حين اصابه سوء.
29Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30بل لم ادع حنكي يخطئ في طلب نفسه بلعنة.
30ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
31ان كان اهل خيمتي لم يقولوا من ياتي باحد لم يشبع من طعامه.
31Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
32غريب لم يبت في الخارج. فتحت للمسافر ابوابي.
32Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
33ان كنت قد كتمت كالناس ذنبي لاخفاء اثمي في حضني
33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
34اذ رهبت جمهورا غفيرا وروّعتني اهانة العشائر فكففت ولم اخرج من الباب
34jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
35من لي بمن يسمعني. هوذا امضائي ليجبني القدير. ومن لي بشكوى كتبها خصمي.
35O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
36فكنت احملها على كتفي. كنت اعصبها تاجا لي.
36i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
37كنت اخبره بعدد خطواتي وادنو منه كشريف ــ
37Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."
38ان كانت ارضي قد صرخت عليّ وتباكت اتلامها جميعا
38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
39ان كنت قد اكلت غلّتها بلا فضة او اطفأت انفس اصحابها
39ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
40فعوض الحنطة لينبت شوك وبدل الشعير زوان تمت اقوال ايوب
40[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.