1فاجاب اليهو وقال
1Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2أتحسب هذا حقا. قلت انا ابر من الله.
2"Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,
3لانك قلت ماذا يفيدك بماذا انتفع اكثر من خطيتي.
3kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'
4انا ارد عليك كلاما وعلى اصحابك معك.
4Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.
5انظر الى السموات وابصر ولاحظ الغمام انها اعلى منك.
5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!
6ان اخطأت فماذا فعلت به وان كثرت معاصيك فماذا عملت له.
6Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?
7ان كنت بارا فماذا اعطيته او ماذا ياخذه من يدك.
7Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?
8لرجل مثلك شرك ولابن آدم برك
8Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.
9من كثرة المظالم يصرخون. يستغيثون من ذراع الاعزاء.
9Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,
10ولم يقولوا اين الله صانعي مؤتي الاغاني في الليل.
10nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,
11الذي يعلمنا اكثر من وحوش الارض ويجعلنا احكم من طيور السماء.
11umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'
12ثم يصرخون من كبرياء الاشرار ولا يستجيب.
12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
13ولكن الله لا يسمع كذبا والقدير لا ينظر اليه.
13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!
14فاذا قلت انك لست تراه فالدعوى قدامه فاصبر له.
14A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'
15واما الآن فلأن غضبه لا يطالب ولا يبالي بكثرة الزلات
15Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'
16فغر ايوب فاه بالباطل وكبر الكلام بلا معرفة
16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."