1فاجاب ايوب وقال
1A Job progovori i reče:
2ليت كربي وزن ومصيبتي رفعت في الموازين جميعها.
2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
3لانها الآن اثقل من رمل البحر. من اجل ذلك لغا كلامي.
3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
4لان سهام القدير فيّ وحمتها شاربة روحي. اهوال الله مصطفة ضدي.
4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
5هل ينهق الفراء على العشب او يخور الثور على علفه.
5TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
6هل يؤكل المسيخ بلا ملح او يوجد طعم في مرق البقلة.
6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
7ما عافت نفسي ان تمسّها هذه صارت مثل خبزي الكريه
7Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
8يا ليت طلبتي تاتي ويعطيني الله رجائي.
8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
9ان يرضى الله بان يسحقني ويطلق يده فيقطعني.
9O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
10فلا تزال تعزيتي وابتهاجي في عذاب لا يشفق اني لم اجحد كلام القدوس.
10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
11ما هي قوتي حتى انتظر وما هي نهايتي حتى اصبّر نفسي.
11Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
12هل قوتي قوة الحجارة. هل لحمي نحاس.
12Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
13ألا انه ليست فيّ معونتي والمساعدة مطرودة عني
13Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
14حق المحزون معروف من صاحبه وان ترك خشية القدير.
14Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
15اما اخواني فقد غدروا مثل الغدير. مثل ساقية الوديان يعبرون.
15Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
16التي هي عكرة من البرد ويختفي فيها الجليد.
16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
17اذا جرت انقطعت. اذا حميت جفت من مكانها.
17al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
18يعرّج السّفر عن طريقهم يدخلون التيه فيهلكون.
18Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
19نظرت قوافل تيماء. سيارة سبأ رجوها.
19Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
20خزوا في ما كانوا مطمئنين. جاءوا اليها فخجلوا.
20A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
21فالآن قد صرتم مثلها. رايتم ضربة ففزعتم.
21U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
22هل قلت اعطوني شيئا او من مالكم ارشوا من اجلي.
22Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
23او نجوني من يد الخصم او من يد العتاة افدوني.
23iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
24علموني فانا اسكت. وفهموني في اي شيء ضللت.
24Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
25ما اشد الكلام المستقيم واما التوبيخ منكم فعلى ماذا يبرهن.
25O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
26هل تحسبون ان توبخوا كلمات. وكلام اليائس للريح.
26Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
27بل تلقون على اليتيم وتحفرون حفرة لصاحبكم.
27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
28والآن تفرسوا فيّ. فاني على وجوهكم لا اكذب.
28U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
29ارجعوا. لا يكوننّ ظلم. ارجعوا ايضا. فيه حقي.
29Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
30هل في لساني ظلم ام حنكي لا يميّز فسادا
30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?